kako će to ljubav samu sebe stvoriti
u bezvremenu vremenu uprkos
možda se dobro ne čuje
onako u prolazu tek tako naiđe
a stvarno Vrijeme otkucava sate što prolaze
nepovratno nam ponuđeno
zadržati treba
brevijari onda na oltaru čitani
tragovi prstiju ostali zapamćeni
patina vrijeme prekriva
novo novije postaje
hrli nepoznatim stazama
u očima se ljubav taloži
vrijeme nam ponuđeno prečesto izmiče
zaboravimo vreću poderanu
izgubimo sate a ljubav negdje po strani
jučer je došla i tako neka bude
zašiti vreću treba zadržati vrijeme
ljubav bez sjenki na mome nebu stoji