Coetzee je 2003. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ova se knjiga sastoji od njegova dva predavanja na Sveučilištu Princeton koja se bave odnosom ljudskih bića prema životinjama te su dodane još četiri replike koje su popratile njegov nastup, a replikama su autori književna teoretičarka, primatologinja, povjesničarka religije i zooetičar. Knjigu sam već jednom pročitala, ali nije zgorega ponoviti gradivo. Kao replika najviše me se dojmio rad primatologinje Barbare Smuts koja je zaključuje riječima: '…sve koje zanimaju prava životinja pozivam: otvorite srce prema životinjama oko sebe i sami otkrijte kako je to sprijateljiti se s ne-ljudskom osobom.'
CITATI:
'Spomenuti odgovor potječe iz Plutarhovih moralističkih eseja – Pitate me zašto odbijam jesti meso. Ja se, sa svoje strane, čudim kako vi možete u usta trpati trupla mrtvih životinja, zapanjuje me što ne smatrate odvratnim žvakati isjeckano meso i gutati sokove smrtnih rana.'
'Alberta Camusa, koji je djetinjstvo proveo u Alžiru, baka je zamolila da joj donese kokoš iz kokošinjca u dvorištu. Poslušao ju je, a zatim promatrao kako kuhinjskim nožem reže kokoši glavu, hvatajući krv u posudu da ne zaprlja pod. Samrtni krik te kokoši toliko se usjekao u dječakovo pamćenje te je on 1958. godine jednim strastvenim natpisom napao giljotinu. Djelomična je posljedica te polemike ukidanje smrtne kazne u Francuskoj.'
Post je objavljen 13.11.2013. u 15:02 sati.