Marketing
Kako sam prao kućne ljubimce
Kako sam prao kućne ljubimce
Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su do jutra pomrle što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi.
Vučka su odnijeli šinteri nakon što ih je zvala baka jer joj je rasturio cvijeće. Dugo nisam pričao s bakom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeće nesportske dokoljenke. Al je tulum bio mrak.
Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, samo bi posivile i izgubile glas. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko, al se stara još ne da.
Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem... Ostadoše samo biljčice.
Uploaded with ImageShack.us
Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene.
Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati.
Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči...
Ko će prat kadu, damn...
Post je objavljen 13.11.2013. u 10:44 sati.