Kad imaš poplavu ili sušu veličine elementarne do molekularne nepogode, djeluješ odmah.
Linić veli, pregovarat će po Europi idućih pola godine oko našeg deficita u poplavnosušnim razmjerama. Dotad, par tisuća nas će kidnuti, par tisuća umrijeti od svoje smrti, i sve će biti lakše.
U stoljeću sedmom, imali smo melioraciju vjerojatno, nismo nešto išli uokolo, a proračun je štimao.
Daleko smo dogurali.
Maras, voli majka sina svoga, ne da bi dobio kulju iz matke, nego bi meni pao razred niz štenge slučajno, da samo veli nekaj o USKOM krugu (o jednako dva er pi, cijeloopsežno) NEPOZNATIH (ali svakako uskih, veli, jer to vidjelički ćuti) razmjera.
No, barem to kuži premijer, konstatirajući kako je sve ovo zabrinjavajuće. Ne znam, misli li na Linića i melioraciju, ili na Marasovu geometriju uskih krugova nepoznatih razmjera.
Dobro je svakako da imamo zaštićene spomenike kulture, koje ne rušimo. Dođe vjetar, sam od sebe, i odradi posao, a mi kulturno osviješteni kao djevica poslije derneka. Nakon dva požara i vjetra, valjda će neka poplavundra odnijeti šutu Paromlina, da se ne zahebavamo više sa ta tri i pol spomenika industrijske kulture. Još da nam ne bi NSA došao špijunirat tehnička dostignuća; bolje da ih sami dematerijaliziramo ekološkom, obnovljivom vjetroenergijom i vodom rijeke, koju grad svakako ignorira.
U ostalom, ljudi moji, gdje još ima besplatni parking, osim kraj ruševne zgrade?
Ajmo, pogled u špigl...!
A Nadan... Ne znam. Ostavlja u meni rupu veću od Mriye. Koja je, o vijesti, opet negdje sretno sletjela.
Ne znam, koji tip vize je imala posada aviona (posada Gospodarske nam komore – nutijavla, a di jon je gospodarstvo ?! – zacijelo je u bezviznom režimu, za razliku od ovih „rusa“), ali ljudi, Mriya je u meni ostavila rupu. Rupetinu. Veću od najvećeg aviona na svijetu. Trebali smo kindipirat Mriyu. Da prodavači kotlovine kraj piste još malo zarade, i voditelji fototečajeva, i iznajmljivači skela za spotere. I da smo globalna vijest za zemljakinju Hamanpour. "Potomci Perzijaca oteli ukrajinski zrakoplov sa tovarom za uraganom razorene Filipine!"
Odma' bi nas bukiralo duplo i par kruzera više za iduću sezonu, "Jungle Camp" inkluzivno. (Inkluzija je inače kad klinci s posebnim potrebana sudjeluju u uobičajenoj nastavi.)
Nema; mi smo mali snalažljivi, ali ponosan narod. Mi se ne saginjemo za kovanicama.
Zezao sam za kotlovinu i skele na Plesu, vjerojatno bi kobase i muladija sa iPhoneima bili sigurnosni rizik ...
A da je Mriya najveća, ima nam bit' dost'. Mislim, mali smo, pa nam je svaka velika.
Što je njezina priča, što je priča jedinstvene tehnologije iz doba hladnog rata i kako od starog željeza stvoriti štancu milijuna dolara (vidi gore, GeKa) – to nemamo u medijebima. Pardon, medijevima. Osim ako iskopamo naknadno da je to zapravo isfurao neki rvacki emigrant sa efesbea. Ali i tada bismo lupali glavom o kredenc.
Isto nam je, dakle.
Ali i inače, mi smo čudo moje malo. Jer ako Sanader, Vidošević, Kutle, ovaj, onaj svi mogu tako milje zmuljat, to dokazuje da pinke ima, ljudi moji. Jer - čega nema, nemre se 'zet. Pa sad čekam da Linića uhapse, jer po vani zloupotrebljava poreznu lovu za fiktivne pregovore o fingiranom proračunskom bedu. Ma ako imamo naslovnice o pokradenoj lovi, love ima. Ljudi moji! Kajje vama?!
Kol'ko veslih se sisa, 'alo?! 'Ko nam vesla štanca?!
(... ahaa....!!!)
Nadanovoj Komori inače posebno zahvaljujem, jer baš od njih sam dobio prvi otriježnjujući odgovor, kako za troipoljezičnim inženjerima sa reguliranim radnim statusom za tri države u ErnamHa nema potrebe. Fakat, ne znam Mandžurijski i Hindu. A trebat će nam.
Nadane, Ti si mi prvu rupu napravil, to se ne zaboravlja. Iako, kajjeje, i nema; mi se ne damo, pravi smo. Jer nismo mi šljučna Njemačka, da moramo plaćat' penale zbog prekomjernog izvoza, koji guši ostatak tržišta Europe, da se i Ameri češeju. Mi vješto migoljimo pred posljedicama; ne plaćamo penale na neobuzdano izvozno gospodarstvo. Bi se reklo, svjesno upravljamo resursima. Politika malih koraka, rekao bi Brandt & Gejša band.
To bu Linić znal iskoristit, vidi gore, pa makar i koncesije dali pod koncesije.
NNNI.
Al' Mriya i Nadan su mi ostavili rupu.
Post je objavljen 12.11.2013. u 21:03 sati.