Čudan je ovaj svijet kada ti potpuni stranac ukaže koliko možeš biti slab i malen.
Nisam te spreman pustiti, ne još. Ali polako odlaziš iz mene. Sve manje te ima u mojem srcu.
Bilo je ljeto. Prošle godine. Sjećanja mi naviru u misli kao da je bilo jučer...
Moj tadašnji dečko, okorjeli ovisnik o marihuani, Ti i još dvije prijateljice. Kod Tebe smo u vikendici na godišnjem. Imao si dugu, prekrasnu kosu i par kilograma više nego danas. Nisu ti bile bitne marke odjeće koju nosiš i bio si puno vedrija, nasmijanija osoba. Volio sam tvoje društvo, ispunjavali su me naši noćni razgovori uz pivicu. Ljubio sam drugog ali sam tebe gledao kao osobu koja mi je bila najbliža. Čak i tad sam ti se davao kao nikome do tada. Vodili smo razgovore o najintimnijim stvarima i po prvi put me nije bilo sram nekih grešaka i propusta u životu.
Kasno je. Sjedimo na terasi. Svijeća nam obasjava lica. Mjesec je visoko na nebu. Ostali spavaju. Baš sam se sretno osjećao tu noć. Minute i sati su stali. Vrijeme nije postojala. Mislim da sam te tu večer po prvi puta gledao drugačijim očima nego do tada. Vjerojatno se sjećaš da sam dva dana nakon te večeri u kojoj se ništa značajno nije dogodilo osim mog pogleda upućenog tebi ostavio svog dečka.
Tu večer sam shvatio da mi značiš puno više od prijatelja.
Tri godine kasnije i evo nas. Ponovo smo prijatelji. Ti i Ja. Dva stranca. Puna gorčine.
Znam da trebam, kraj, uporno ga odgađam. Kradem sate i produljujem ovu agoniju. Zašto? Čovjek sam. Kad je ljubav u pitanju, mi ljudi se ponašamo kao da smo bolesni. Racionalni dio mozga kao da se isključi. Tjeraju nas nagoni. Trčimo vođeni emocijama kao divlje životinje. I pišući ovo, sve mi je tako jasno i jednostavno. Ali realnost života izgubi svoju stvarnost kada treba donijeti odluke vezane za tebe. Još uvijek dopuštam srcu da me goni. Znam što trebam činiti, ali ono uvijek pobjedi. Srce. Čudnog li organa. Čudne li emocije koju zovemo ljubav...
Koliko smo spremni gaziti sebe, svoj ponos i pravo na sreću radi nečeg neopipljivog i tako čudnog stanja...
Učimo dok smo živi. Tako učim i ja iz dana u dan. Ti si moja škola.
Post je objavljen 11.11.2013. u 22:02 sati.