Medijskim cirkusom može se nazvati svako pretjerano i/ili neobjektivno i senzacionalističko izvještavanje o nekom događaju koje je disproporcionalno preuveličano s obzirom na važnost događaja. Problem je što medijski cirkusi u pojedinim slučajevima u javnosti izazovu neki oblik masovne histerije, te pažnju javnosti skrenu od onih bitnih stvari na totalne nevažne gluposti...
RECENTNI SLUČAJEVI AD NAUSEAM
Referendum o obitelji
Referendumi, kao volja većine naroda, smetaju samo onima koji su svjesni da ishod referenduma ne bi ispunio njihova očekivanja. I dok tako jedne brine "diskriminacija" zbog puke definicije braka (naime, jako im smeta pojam "registrirano partnerstvo"), drugi brinu zbog novca - 47 milijuna kuna koliko košta dotični referendum. No kada bi se 47 milijuna kuna podijelilo na 4,3 milijuna stanovnika, to ispada cca 10-11kn po stanovniku, a ako bi se podijelilo na broj potpisnika (cca 710.000), cifra bi po glavi bila kakvih 65kn. Realno i nije neki pretjerano veliki iznos. Uz to, isti oni pripadnici "ugroženih manjina" koji se kunu u demokraciju i zagovaraju prava i slobode (a u to spada i sloboda odlučivanja i izlaska na referendum) odjednom svima koji su suprotnog mišljenja nastoje osporiti to pravo po već poznatom receptu - ili mora biti kako mi kažemo ili smo "ugroženi", "diskriminirani" itd, te se od liberala pretvaraju u svojevrsne diktatore. I naravno, uz sve to, tu je još i svakodnevno razvlačenje pitanja hoće li se referendum uopće održati ili ne, sa gotovo svakodnevnim obratima...
Antonov AN-225
Čudo neviđeno! Sletio je na Pleso najveći avion na svijetu. Antonov An-225. No količina medijske pozornosti koja mu je dodjeljena je otprilike na razini one kao da je u najmanju ruku došao Papa. I zanimljivo, odjednom je vodstvo aerodroma Pleso počelo zvati ljude da dođu vidjeti i snimiti avion - inače tamo zaštitari revno natjeravaju svakoga sa fotoaparatom, kao možebitnu "prijetnju sigurnosti". A kakva je tek bila (ne)sigurnost kada su tisuće ljudi doslovno zakrčili sam Pleso i sve prilazne ceste kako bi došli uslikati taj avion? I da, zanimljivo je to da se za Končarev posao izrade transformatora (što u doba recesije predstavlja popriličan uspjeh firme koja je nekim čudom preživjela privatizaciju, a koji je u čitavoj ovoj priči stavljen u drugi plan) vjerojatno nikada nebi ni doznalo da nije po njega došao dotični avion...
MEDIJSKE LAMENTACIJE
O mrtvima sve najbolje. No kada nakon smrti neke relativno nevažne osobe novine tjedan dana pišu više nego što su pisale kada je osoba bila živa, stvar prelazi iz domene informativnog u domenu degutantnog.
Naime, kada umre ili pogine neki značajni znanstvenik ili umjetnik, u medijima bude tek osmrtnica ili eventualno neki suhoparni članak sa biografijom i postignućima dotične osobe u odgovarajućoj rubrici. No kada je u pitanju smrt nekog pjevača/starlete/glumice/sponzoruše... pišu se kilometarske lamentacije; od biografije i detaljnog obiteljskog stabla, "ekspertnih" analiza događaja (ak je osoba stradala u nekoj nesreći ili se ubila), do toga što je dotični/a taj dan jeo/la za doručak. I takva stvar obavezno ide na naslovnicu! No bez obzira na količinu medijskih napisa, to neće oživjeti dotičnu osobu.
SENZACIJE IZ NIČEGA
Jedan od trendova u modernom novinarstvu, pogotovo kad je u pitanju ekstremno žutilo, jest da se nevažnim osobama i njihovim radnjama daje ogroman medijski prostor, a u kojima se uglavnom veliča njihova glupost (po sistemu "što veća glupost to veća vijest"), ili njihova potreba da budu u centru pažnje (pa sami u javnost lansiraju detalje iz vlastitog intimnog života). No iznad svega je pojava da se u javnost kao "važne vijesti", popraćene fotografijama koje su snimili paparazzi, iznose stvari iz života poznatih koje i svi drugi ljudi rade kao normalne svakodnevne aktivnosti - šetaju gradom, piju kavu, odlaze u kupovinu...
Takvi detalji kao "vijesti dana" mogu zanimati samo one koji nemaju svoj život, pa se bave tuđim...
I na kraju, evo još jedne senzacije: Ja prdnuh!
Post je objavljen 11.11.2013. u 00:01 sati.