Sjedim sama cjeli dan i počela sam budna sanjati što nema smisla jer slike su jasne ali nisu stvarne. Te slike su slike prošlosti i nadala sam se da su konačno nestati ali ne vračaju se slike jer je lik jedne osobe i dalje u meni iako nekoliko godina mlađi kao što sam i ja u tim slikama mlađa i sretnija no sada. On, on i samo on a tako bih voljela da te slike prošlosti odu i molim anđele da me te davne slike ostave ali on je jači od moje želje.
Budna sanjam i sretna sam jer iako ga pored mene nema ja osjećam njegovu blizinu, što god radim on je tu i ne odlazi koliko god moja želja bila da napusti moje misli.
Post je objavljen 10.11.2013. u 19:28 sati.