Ležiš sa najdražom knjigom u ruci. Gledam te. Znam da znaš da te gledam. Koristiš to. Nanosiš mi bol. Postaješ ista sjena kao mnogi prije tebe. Sve si dalje od mene. A Ja. Moje Ja te još uvijek voli.
Što si gori prema meni, to je moja ljubav veća.
Na pragu kuće si rekao: "Ne donosi mi ništa sa posla, Ne želim stvarno više ništa od tebe!!"
Donio sam ti wrap sa teryaki piletinom,alge i grill piletinu sa strane jer znam da "briješ" na proteine. Svaki dan moja usta ostaju prazna kako bih nahranio tvoja.
I onda se pitam da li sam budala?? Bio si daleko od mene. U noći. Sa nekim drugim. Došao si u naš doma. Znam da si bio sa drugim, ali potreba da se brinem za tebe je opet prevladala. Brinem se za tebe. To me ispunjava.
I pitam se zašto sam uporno budala??
Tko će se brinuti za mene? Prije si Ti bio taj? I dalje želim da je to tvoja zadaća. Ali tebe nema!!!
Tu si samo kada se Ja brinem o tebi. A ja sam sam. Gledam te. Gladan sam tebe i tvoje ljubavi.
Stalno te gledam. Nikad mi te dosta. Gledam, i tužan sam.
Ali i tuga je trenutno dostatna.
Sve što mi daje tebe, bila to barem jedna jadna minuta u cijelome danu je dovoljna da utaži moju žeđ za tobom.
Žedan sam. Toliko sam te žedan da me boli ta žeđ više nego išta.
Polako se mirim sa vjerojatnom činjenicom da moja žeđ nikada neće biti utažena.
Ali za sad, za sad hranim svoju žeđ tobom jer si moja jedina svrha života.
Ti, i uvijek samo ti. Nikada nitko drugi...
Post je objavljen 08.11.2013. u 03:39 sati.