Mladi odlaze,
premaldi da odu,
kao sjene (nekada)
kasnih staraca.
U uvjetima mladosti
nije lako biti dijete.
Oni drže šake skupljene u udarac
i metci se šalju u čoporima.
Ranjeni leže,
na početku putovanja,
krvare.
A Oni,
pametni i odrasli,
ne vide,
njihovi su pogledi zamagljeni
razumom,
glavno oružje starosti.
Borim se svime što imam,
a imam tako malo,
kontrola je pripala drugima
i obila se
o zidove,
mrtva tijela,
njihove hladne poglede,
o ubitačna oružja,
ravno o moju glavu.
Dobila sam zadnji potres mozga,
osjećam se osakaćeno,
za cijeli jedan period,
pamćenje je oslabilo.
Upravo su to htjeli,
nikada neću biti dio njihovih propusta.
Post je objavljen 07.11.2013. u 01:15 sati.