Marketing
PREMUŽIĆEVOM STAZOM (Zavižan - Alan)
Slijedeći dan izjutra sunce je brzo rastjeralo maglu te smo jedva dočekali da krenemo dalje. Čini se nevjerojatno, ali se je sva mokra roba od više od dvadesetak planinara uspjela osušiti. Trebalo je samo na vrijeme udaljavati suhlju te približavati vlažniju robu ka peći, vodeći računa i o materijalima. Pamučne stvari trebaju puno više vremena od fliseva, poliamida i sličnih materijala, a najduže treba gojzericama, ako promoče, ali i tu je uvijek dobro napuniti ih suhim papirima koji dobro izvlače vlagu. Na sreću, moje ovaj puta nisu promočile za razliku od većine drugih. Nakon doručka i kave odlazimo iz doma na Zavižanu prema Premužićevoj stazi. U ovome domu se nalazi ujedno i istoimena meteorološka stanica, još od 1953 godine. Ove godine su oborena dva rekorda otkad postoji stanica - onaj u najvišoj visini snijega od 322cm i najvišoj temperaturi od 28 stupnjeva.
MJERNI INSTRUMENTI METEOROLOŠKE STANICE
PLANINARSKI DOM PODNO VUČJAKA
KONJI NA ZAVIŽANSKOJ KOSI
Unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit protežu se tri gotovo paralelne markirane staze u pravcu sjever-jug: Primorski uzdužni put, Premužićeva staza kroz Rožansk kukove, te uzdužni put Zavižan - Lom - Lubenovačka vrata - polje Veliki Lubenovac. Pošto Damir nije bio nikad ovdje odlučujemo se za najatraktivniji prolaz - onaj po Premužićevoj stazi. Inače ovaj dio Velebita je ujedno i najzaštićenije područje u Hrvatskoj - Strogi prirodni rezervat Rožanski i Hajdučki kukovi. Splet divljih raznolikih stjenovitih kukova odvojenih dubokim ponikvama i ponorima, djelomočno obraslim crnogoricom koji kriju neke među najdubljim jamama na svijetu koje su otkrivene tek krajem 20 stoljeća neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Da bi ovaj prelijepi teren postao pristupačniji pobrinuo se inžinjer A. Premužić koji je trasirao stazu koja je izgrađena od 1930 do 1933, te je duga 57 kilometara, te se proteže od Zavižana sve do Baških oštarija.
Uživajući u takvim krajolicima ja i Damir stižemo do novoobnovljene Rosijeve kolibe gdje odmaramo i prikupljamo snagu za drugi dio današnjeg puta prema Alanu. Rosijeva koliba još od 1929.služi planinarima kao baza za istraživanje ovoga djela Velebita, te je zasigurno jedno od najlijepše pozicioniranih i uređenih skloništa u kojem sam ikad bio.
PREMUŽIĆEVA STAZA - kroz Rožanske kukove
ROSIJEVA KOLIBA
Nakon još nekoliko sati hoda uz usputni uspon na kuk Crikvenu ja i Damir stižemo do prijevoja Alan na cesti Jablanac-Štirovača. Tamo smo predvidjeli spavati u kamenoj kućici nedaleko planinarskog doma "Alan" čiji sam ključ imao. Pošto se Damir nikad u životu nije obrijao, priznao on ili ne malo je bacao na podmladak jedne poznate bliskoistočne organizacije, pa se je domar prepao i jedva smo ga uvjerili da smo došli s dobrim namjerama. Nakon domara trebalo je naći zajednički jezik i sa lokalnim puhovima koji su se nastanili u kućici, što nije bio najjednostavnije. Ipak nakon kraćih nemira puhovi su se stišali i povukli na svoju stranu prostorije te smo u miroljubivoj koegzistenciji s njima proveli ostatak noći.
KAD STIJENA PLAČE
DAMIR SE DIVI
PANORAMA S CRIKVENE
ŠUMA NEDALEKO ALANA
PUHOVI
VALJDA NEĆE U VREĆU
STATISTIKA:
hoda : oko 6 h
ljudi po stazi : desetak
vrijeme : pretežno sunčano
puhova : 5-6 na više
Post je objavljen 06.11.2013. u 00:34 sati.