Marketing
Skoro pa basna
Oko svjetiljke pod trijemom kuće redovno se skupe noćni leptiri i mušice. Prošle večeri pridružio im se stršljen sa krizom identiteta. Zvrndao je ustrajno i neumorno kao da je jedan od njih. Neka ga, pomislio sam i otišao čitati knjigu zaboravivši utrnuti svijetlo.
Ponovo sam izišao oko dva da razbistrim um i zapalim jednu. Još je bio tu, još je bronzzzikao oko lampe.
Šteta, pomislio sam u hinduističkoj maniri anticipirajući buduće događaje, jer sutra će i dalje biti ovdje, na zidu, daleko od svoje gnjezdaste zadružine; bit će potencijalna ugroza i ja ću ga iz predostrožnost zgromiti: ne želim da ubode mališane ili mene osobno dok budem motorkom rezao trupce za ogrjev.
Legao sam spavati.
U devet je na vrata pokucala susjeda Vera. U rukama je držala tepsiju svježeg Prevrnutog kolača sa višnjama. Njena aktivnost prenula je korventiranog stršljena. Oglasio se onako, atavistički dnevno, reda radi
... bronzzz...bronzz...zzz...
I nastavio spavati.
Susjeda je vrlo usporenim pokretima odložila tepsiju na vanjski stol, skinula klompu, uspela se na klupu i TRES!nula nesretnog stvora po glavi. Ošamućen, sunovratio se na tlo.
Jao-jao što me snašlo, cvilio je jadan-bidan bronz-bronz.
Hitrošću mačke skočila je sa klupe, tapnula nogom i dokrajčila vespa crabro. Hitinski omotač je krcnuo i životna se tekućina razlila po terakotnim pločicama kao istisnuti prišt.
- Sada počisti to – naredila je ona neuobičajeno grubo, valjda pod utjecajem nepovoljnog izvješća Vivian Reding Europskoj komisiji o Lex Perkoviću.
Uzeo sam metlu i poslušno odgurao ostatke u travu razmišljajući kako nema goreg nego kad zabriješ da si nešto što nisi.
Samo kako da budeš siguran da si doista (postao) ono što jesi.
Što ostaje kada iz puke radoznalosti samelješ osobnu paradigmu u prah?
Okrljašteni identitet?
Jastvo?
Gola duša?
Drek?
Post je objavljen 06.11.2013. u 01:20 sati.