Pitam se, nadam se. Možda te kratke frizure i nisu samo izraz pomodnosti (po-modi, po dnevnoj modi, pomodno). Možda sve te poznate i nepoznate žene, koje se u zadnje vrijeme šišaju na kratko, ipak nisu samo produkt diktata trendova, puko imitiranje ili kopiranje trenutno popularnog ponašanja, oblačenja, uređivanja i oglašavanja sebe po zadnjem kriku mode. Možda u ovoj globalnoj pojavi, osim fenomenološke, postoji i neka simbolička razina.
Žene nerijetko drastično šišaju svoje kose u prijelomnim trenucima, u trenucima osobne promjene, spoznaje, psihičkog sazrijevanja, preuzimanja kontrole nad svojim životom, u trenucima odlučnog zaključivanja nekog poglavlja svog života i otvaranja novog, u trenucima -da tako kažemo- velikih rezova. Pa bi, po tomu, i masovnije žensko rezanje do tada pomno njegovane ruse kose simboliziralo masovnije rezanje i odbacivanje onog starog, tradicionalnog, suvišnog, opterećujućeg, uz zazivanje novog, lakšeg, modernijeg, temeljito drugačijeg.
Duga muška Kosa je nekoć revolucionarno i buntovno zazivala neostvareno Doba Vodenjaka, što bi to onda novo i temeljito drugačije ova ženskadija i njena kratka ženska kosa zazivala, koje neostvareno doba? Snažnijeg glasa žena, jednakosti, ravnopravnosti, ljudskih i građanskih sloboda, jednakih i neotuđivih prava za sve? Ili nečeg sasvim drugog? Change is gonna come? Možda. Možda u svim ovim rezovima doista postoji neko novo značenje, neka podsvjesna intuicija ili bar težnja za širom društvenom promjenom. A možda ipak ne. Možda je ipak i to samo prolazan i reprezentativan hir društva i vremena kojima je bitnije ono na glavi od onog u njoj.
Svejedno, zazivam.
I još malo o simbolici kose...