Imala sam tekst koji se rađao u glavi, pisao, prepravljao, lektorirao i dok mi se upalio kompjuter „članak“ koji sam počela pisati nema veze sa finalnim proizvodom.
Naslov u dnevnim novinama vezan za pakirane proizvode koji se prodaju na temelju deklarirane težine na pakiranju. Prvo sam rekla polu naglas: „Pa tko normalan ne važe što kupuje u dućanu“, aludirajući pri tom da sam ja normalna jer važem sve, pa recimo i kesu Bronhija pogotovo ako na putu do blagajne vaga mi bude usput. Ali sam članak, pa i sam pogled oko mene u dućanu otkriva da ja nisam normalna u tom kontekstu. Jer skoro nitko ne važe. Čak neki ne paze kako su artikl položili na vagu jer polaganje bliže rubu i u sredinu nije isto. Poneki zarolaju oči kad zamolim da se prva feta salame koja je već prominila boju baci. Volim salamu, ali ne i salmonelu.
Da utvrdimo, 32, poneke sijede, ne pušim, ne pijem, ne izlazim u kafiće, zvuk u kinu mi je preglasan, naravno sasvim time ni koncerti ne dolaze u obzir, strije i važem sve. Imam dobru kosu. Imam perut, ali kosa je famozna.
Dobro je, imati sposobnost samonasmijavanja. Is that a word?
Samonasmijavanja? I invented new word. He he.
Ponedjeljak ujutro bila sam skoro pa depresivna, preko dana nije izgledalo da će ići nabolje. Ali oprala sam kosu i ostavila je takvu kakva je i naravno pokupila pohvale sa svih strana na svoj „look“, čak su me zamolili da se slikaju sa mnom za Facebook. Tako da upravo sad negdje na tom Facebooku stoji slika, ja i moji „kolege“. Nemam Facebook account. Pokušala sam jednom i doslovno zaboravila da sam ga aktivirala na 4 mjeseca. Nisam niti dotakla temu ili link na Facebook-u ta 4 mjeseca. Eto do čega je došlo. Did I smiled after I received that compliment? O yea baby, huge smile, ear to ear. It didn't last for long, but, hey, any smile is better then no smile, right?
Ali ajmo mi sad kad smo riješili tu padobransku debulozu na ono što sam odista htjela napisati!!
Do not, I repeat do not go in to Salvador Dali museum. I kako bi vam se to urezalo u pamćenje još jednom, nemojte, ni u kom slučaju uči u muzej Salvador Dali. Zašto? Unutar ovog muzeja postoji jedan opasan dio gdje svatko tko je imao pet iz likovnog može biti nepovratno uništen karakterno i kao osoba. Kako? Unutar ovog muzeja postoji dio gdje Vas okružuje nekolicina posebnih slika na platnu. Famozne slike. Slike koje predstavljaju brukvu (iliti čavao) u padu, i tako slika red za redom brukva kako pada odozgora prema dolje, na svakoj narednoj slici malo niže. Što se dogodi? Ako ste imali pet iz likovnog, ako ste povremeno primili pohvale od potpunih stranaca za vaše žvrljotine na hladnjaku u kući roditelja, onda gledajući u te padajuće brukve možete pomisliti: I can be famous painter/artist, I can draw falling nail, come’ on?!? I can do it blindfolded. I vratite se doma sa ekskurzije okrznuti cijeli ostatak života računajući: Never mind if I lose my job, I can always draw falling nails and make money. U kutku svog mozga znate, you just know, da je Salvador Dali nacrta gomilu fancy smency slika dok se nije doveo u fazu gdje može nacrtati brukvu na platnu i da gomila dođe i fascinantno uzdiše OUUUU a nail..... iliti brukva.... Na njegovom mjestu trebala bi nositi pelene doživotno jer bi doslovno peed my pants every time kad netko dođe i glorifies my paintings. What a bunch of idiots. Next time I'll draw falling bolts, men, they will go ballistic on that.. he he.
Morali ste imati taj osjećaj već, kad vidite sliku slikara koja se prodaje za milijune kuna, a slika su dvi rige iliti pruge na jednobojnoj podlozi. I pomislite What kind of sick perverted world do I live if that is worth over 10 bucks?
The true value of that kind of painting is not in what was drawn, but when it was drawn. Tako da ako nacrtate nešto prvi, prodajte to, fotografirajte, stavite autogram. Publish it all around. Tako da kad Vaša slika postane in imate dokaz da ste vi bili in prije svih ostalih.
Sad shvaćate zašto je ovaj tekst nastao u bunilu čekanja startanja kompjutera i zašto se ispravljao, lektorirao i izmjenjivao u nedogled, sve do ogleda? Half of my thoughts are on English, a druga polovica na hrvatskom. I haven't lost it yet, that ability to write down a bunch of mixed, inverted, unconnected and relevant words combined at one place.
I just log my blog...
Post je objavljen 05.11.2013. u 19:53 sati.