Ne znam što bih ti rekla, kako opisala osjećaje. Danas se svašta događalo, ispunila sam tvoju želju koju ti nisi stigao. Nadam se da se raduješ zbog toga. Meni je bilo drago što sam to učinila umjesto tebe. Nisam danas bila kod tebe, tata mi je uzeo auto i sada čekam da dođe. Nema veze što je mrak, ja samo želim doći do tebe na trenutak, fali mi to. Bila sam i na poslu, kako će ići ne znam, moram probati. Ja sada sve moram učiti raditi na novi način, sresti se sama sa sobom. Borim se, nekako mi je ta borba sa sobom teška, najteža od svih. Život se promijenio, da je barem nešto lijepo, nešto čemu se mogu radovati. Ništa mi se ne odvija po redu, sve je zbrkano zajedno sa mnom i mojim životom. Zapravo, ne znam zašto se to uopće pitam, nakon svega što se dogodilo. Dobro da znam kako se zovem...neki pogube sve konce u rukama, ja sam pogubila sebe...neću se nikada vratiti na staro, ali živa sam. Kako živim to ja znam. Neću više danas ništa pisati, imam puno toga što bih htjela reći, napisati, izustiti, ali...čekam neko bolje vrijeme za to, ako ikada dođe. Do tada leti onaj naš lepršavi u visine, volim te...
Post je objavljen 04.11.2013. u 19:27 sati.