Nikada mi nije smetala činjenica da sam homoseksualac. Imao sam problema radi toga, ali to nije slomilo moj duh. Često sam imao dojam da sam dio skupine koja odskače od neke normale i to me poprično zabavljalo. Bilo je slatko odrastati i skrivati se. Raditi stvari koje se ne rade. Bježati od zacrtane rutine. Nikada nisam skrivao svoju orijentaciju i glumio da sam nešto što nisam. Što se tiče moje seksualne orijentiranosti, moje karte su uvijek širom otvorene na stolu.
Kako godine prolaze, sve mi se teže nositi sa činjenicom tko sam i što sam. Sve mi se ovo čini nekako suludo. Neki novi klinci su oko mene. Štikle su postale svakodnevni ritual tih muškaraca zarobljenih u krivom tijelu. Sjebana stvar je taj duh kada zaluta. Sve se vrti oko seksa. Pozicija na društvenoj ljestvici je postala mjerilo karaktera i morala. Izlasci rutina koja se ne preskače. Ne želim moralizirati i globalizirati. Pišem samo o stvarima koje mene okružuju i zaokopljaju. Ne kažem da su svi pederi isti, ali velika većina njih je kopija kopije, klon jednog te istog klona radi kojeg nas toliki osuđuju.
Živim sa svojim bivšim dečkom. Bili smo skupa skoro dvije godine. Prije toga smo bili najbolji prijatelji.
Sada, pretpostavljam, više nego ikada, želim ga, a on se uspješno udaljuje od mene. Imamo dobrih, ali puno više loših dana. Povremeno se seksamo, kao zadnja dva dana, ali obično nakon dan-dva mira dođe do sukoba.
Što je to u ljudskoj naravi da počne cijeniti stvari tek onda kada ih izgubi?
On je sada na vrhuncu društvene ljestvice u zajednici pedera. Stalno izlazi, svi ga zovu i žele, a on se osjeća bolje nego ikada. Ne krivi ga, ne napadam ga... I sam sam znao biti u takvim situacija i nisam se bunio. Svi volimo osjećaj da nas žele, svi smo ovisni o samopouzdanju i tragamo za njim na najčudnijim mjestima...
Ja sam doma. Sa životinjama koje čuvam kada nisam na poslu. Sa njima sam od našeg prekida svaki vikend kako bi on mogao ići van. Gledam filmove, zaspem na sat-dva i čekam ga. Čekam da se vrati, iako ne spavamo svaku noć skupa. Čekam. Što time dobivam, ni sam više nisam siguran. Ali mrvice koje pokupim mi znače puno. Tvrdoglav je. Možda je samo odlučan, a ja se tješim da je to tvrdoglavost. Ne znam.
"Dosta mi je radi dvije godine nakupljenih sranja i svake prilike koju sjebeš!"
Rečenica koju mi je uputio nakon današnje svađe i mojeg pitanja zašto poludi na najmanju sitnicu. Zar je moguće da sam ja toliko slijep da ne vidim svoje greške i propuste???
Jebemu, jel sad razumijete zašto sam sebi ponekad idem na kurac? Mi pederi smo toliko skloni drami. Malo nas zna objektivno i racionalno stati i sagledati neku situaciju. Uvijek samo drama, drama i drama. Sve je konačno i terminalno i nikad ne vidimo izlaza. Sve je smak svijeta. I sam sam takav. Drama, drama...
U ovoj igri samo ja gubim. Radi mojih pitanja i pretpostavki večeras vjerojatno spavam sam. Preboljeti nekoga je teško. Voljeti nekoga tko je i tebe volio i otišao je mučenje koje si sami radimo. Mučimo se, dramimo i jadamo...
Post je objavljen 04.11.2013. u 13:40 sati.