(Upozorenje: povijesni uvod su prve dva poglavlja u kojima, po običaju, obračunavam se sa SDP-om, ako ne volite povijest, skočite na treći paragraf, tu počinje direktno o referendumu)
Gadi mi se živiti u Hrvatskoj. Puzajući građanski rat. Revolucija koja je još traje. Samo što predstavnici ratnih komunista, današnja vlast, izvitoperili su se u neku čudnu skupinu građana koja više s pravom ideologijom nema nekakve pretjerane veze. Kada Pozaić frkće s oltara da je režim zločinački, onda iz njegove perspektive direktne žrtve komunističkih zločina, on je stvarno zločinački. Ali Pozaić ima sasvim krivu percpeciju jer živi u prošlosti, kao i njegovi sudrogovi biskupi. Ali nema današnja vlast veze s onim starim revolucionarima, kao s mojim rođakom, narodnim herojom koji je bio željeznički šljaker, sindikalac, ilegalac u Zagreb, borac u šumi, pošten čovjek koji je spašavao 1945. koga je mogao i koji se nije nakrao, iako je bio tajnik Sabora NRH. Štoviše umro je relativno mlad od TBC-a, bez potomaka. Ostalo je samo živo sjećanje na ljude koje je vadio iz govana i vječna zahvala na svim dobrim djelima. Među komunistima, prije 1941. stvarno je bilo ljudi koji su bili vjernici komunizma, koji su vjerovali u komunističkim humanizam. Ali sve je to Tito ubio, prvo 1944. na 1945. kada je od horde teenagera napravio ubojice nedužnih civila i vojnika, pa 1948. kada je revolucija prvi put pojela svoju djecu, a drugi put 1972. je opet revolucija jela svoju djecu i Tito je uništio budućnost Hrvatske i Srbije, sve da bi zadržao svoju osobnu dikaturu, a horde malicioznih smradova, kao očevi današnjih vladara su plivale u takvim vodama.
Ideologija SDP-HNS je novac. Oni služe novcu kao bogu. Njihovi bake i djedovi, ubojice s Bleiburga, prokazivači koji su ljude slali na Goli otok, njihovi roditelji koji su 1972. po miliciji i sudovima prodavali svoje prijatelje da bi si osigurali društveni položaj, taj drek dao je ljude kao što su Milanović i slični, boli njih za komunistički humanizam, boli njih za marksističku emancipaciju čovjeka, za ono Marxovo oslobođenje od alijenacije, to je crvena buržoazija koja ideološki isprazna, koja nema veze s onim jadnicima koje je Tito žrtvovao po kozarama, po sutjeskama i po neretvama. To su razmažena derišta koja su naviknuta na luksuz. Oni su svi samo loše kopije Josipa Broza Tita, koji je bio svjetski igrač i masovan zločinac, a oni su samo kreteni koji su naviknuti da imaju sve u životu, a to sve im omogućuje politički zanat. Nije baš ni na desnom spektru situacija spektakularna, većina članova HDZ-a je jednako ideološki prazna, jednako je u HDZ-u zbog vlastite dobiti, ali kako mi se čini, pod HDZ-om se redovno bolje živi nego pod SDP-om. Ako ja, koji nikad nisam glasao za HDZ tako mislim, onda vjerujem da i većina građana ove države tako razmišlja.
Ova vlast ne zna ništa osim podijeli, pa vladaj. Točnije, pokušaj vladati. Jer oni ništa ne znaju. Uzimaju neku grupu građanstva i onda ih žmikaju. Iskoristili su već kartu zvani Srbi. Ovaj put će žrtve past gejlezbo populacija koje je očito, glupavo i tupavo odlučila svoju sudbu vezati uz SDP. HDZ je dao Srbima puno više prava, nego SDP. HDZ, poslije 2003. je za emancipaciju Srba u hrvatsko društvo napravio više nego što će i jedan Srbin u SDP-u to napraviti. Tko ima mozga, shvatit će to. Ja sam jednom rekao da će ova zemlja biti politički sretna kada će HDZ imati legalnu gay frakciju. Točno to što ste pročitali. Moje skromno mišljenje, kao čovjeka koji ima nekakvo političko iskustvo iza sebe da HDZ ima puno više gay članova nego SDP. Naravno, prikrivenih. Jednako kao što je HDZ povukao srpska prava, tako bi HDZ, za koju godinu povukao LGBT prava, i to na osnovu one čuvene mantre, "zbog EU".
Ovako, presudno vežući sebe za SDP, LGBT pokret se zajebao na barem 5 godina. Jer ovaj referendum, neće biti o pitanju LGBT-a. Ovaj referendum je primarno o sposobnosti ove nesposobne vlasti da vodi zemlju. Kakav će biti rezultat? Ne znam. Ne usudim se prognozirat. Svi mediji su na strani LGBT-a, jer su lezbogay populacija je nadrealno premrežena svim medijima. Što ja ne osuđujem, jerbo se treba znat snaći u ovoj hrvatskoj močvari. Štoviše, aplaudiram ih. Ja kao čovjek koji sam izvan svih lobija i koji sam osamljen u strukovnom i inom smislu, zapravo se veselim kada netko vuče "svoje", jer nemam "svojih". Siguran sam, doduše, da referendum, ako SDP ga dopusti ili ako ga ne krivotvori, sigurno prolazi, makar s 50,1% u korist braka žene i muškarca. Žao mi je, gaylezbo sugrađani, najebat će zbog kratkovidnosti svojih aktivista.
Referendum treba biti festival demokracije. Ono što boli da su sve nevladine udruge sebe prokazale kao ispostave SDP-a, kao prikriveni ljevičari, kao ljude koji su a priori za nešto demokratsko, samo ako je u službi ljevice. Ovo je tuga i jad, jer je pokazano da čim se npr., u ovom slučaju, RKC strana okoristi "lijevim" metodama, onda je odjednom referendum zao, civilne udruge koje nisu "lijeve" su zle, mislim, kao da nije pao Berlinski zid. SDP je SKH, civilne udruge su SSRN i ovo jedno debilno socijalističko okruženje koje zapravo odbija iskreni dijalog i tu je totalitarizam u glavama.
Osobno, ja sam za mađarski model. Ustavna zaštita braka žene i muškarca, zakonski regulirano istostopolno partnerstvo.
Orban Viktor.
Ali, nažalost, u Hrvatskoj nema političara takvog profila.
Neka nam Bog svima pomogne!
Kad ne znamo i nećemo sami.
Ovako, kasno u noć, nije da moram sutra na posao,
Pero Panonski