gledala sam večeras dokumentarni o doorsima
(muzički doxevi gdje članovi objašnjavaju kako je koja pjesma nastala i sviraju svaki svoju dionicu su valjda najfinija delicija na svijetu za prste polizat)
no, teško je pobrojati sve emocije koje su doorsi pobudili u meni, davno zaboravljene
kao da me nečija fantomska ruka protresla primivši me za rame i šapnula mi- sjeti se.
jimova smrt koja je zapravo time što je tolko rana bila ja mislim
pokazala kolko je on imao nakalemljene karme i u kojoj mjeri ju je odradio
ono, da je tolko debelo jebeno odradio svoj dio
da je zagrebao žlicom vrlo vrlo duboko,
u kratkom vremenu puno toga.
kao da je njegovo lice skrivalo cijeli ocean ispod sebe i tako dobro razumijem uvijek
sve o čemu pjeva i tako prekrasno zvone i slažu se sve riječi kao da se drže ruku pod ruku
a znaš da misli za ozbiljno sve što pjeva. ne šali se i ne laže,
kao stari blues pjevači koji su brali pamuk svaki dan da prehrane djecu
oni koji su pjevali svojim obiteljima i prijateljima nešto što samo oni međusobno razumiju a ne njihovi robovlasnici
u tom je stvar. doorse razumije samo profilirani sloj ljudi, drže specifičnu energiju koja rezonira
s ljudima u kojima se isto nalazi
kao da u srcima nose svijetlo koje pali sva ista svijetla u srcima ljudi
svi zasjaje kao krijesnice
a taj veo životne tajne, šamanizma i psihodelije, nikad neće proć, čini se u mom životu...
our life will never end
sanjala sam s.,
da sam išla na more i bila u splitu (daj bože) i da još nisam skontala gdje ću dalje, da sam ga taman mislila nazvati da provjerim jel u kojem od svojih jedriličarskih pohoda i gdje i onda da sam ga Srela na nekoj planini gdje sam ćilala, vidjela ga izdaleka i dotrčala do njega, misleći da me oko prevarilo i da je to samo netko s istim kupaćim, ali sam ga okrenula i doista je bio on.
bila sam tako sretna, grlila sam ga i rekla sam mu- sad moraš samnom, nema druge
on se spustio po stvari a ja sam ga čekala
i bila sam tako sretna.
ah s., gdje li si, tako često si mi u mislima.
toliko prijatelja s kojima ne znaš da li su neki davno zaboravljeni san, neki bolji dan, pun smija i vica, di su sretni ljudi i njihova dica
ili su još uz tebe, makar u snovima, makar ih ne vidiš i ne čuješ i makar se potpuno izgubila nit razgovora..
a doista preslikava ovaj san situaciju gdje ga zbilja i jesam srela pred koji tjedan ___ ___, pa smo se sreli ___, pa je on rekao- eto vidiš da smo se ipak vidjeli
a da. tri minute tvoje vibre ko tri sata,___...
Post je objavljen 04.11.2013. u 00:05 sati.