Došao je doma i nije bio "čist". Ali to je sasvim dobro došlo.
Štujem njegovo tijelo, svaki pregib, njegov miris, poneki madež i sve savršenosti i nesavršenosti na njemu. I sinoć sam konzumirao to tijelo koje štujem. Uživao sam u njemu svaku sekundu.
Cijeli dan ista slika u glavi. Naša tijela spojena u jednoj zajedničnoj ekstazi potpomognuta s malo brzine. Ništa nije narušilo mir i spokoj.
Jebemu, tako bi nam moglo biti svaki dan. Osjećam se kao da imam razvod iza sebe, hrpu djece na grbači i neopisivu želju za ponovnim "brakom".
Brinem za djecu, za njega, kuću...nalikujem očajnoj kućanici koja sve oprašta, ništa joj više nije teško učiniti ili oprostiti svom muškarcu i zadovoljava se tim malim mrvicama koje joj život znače.
Korak po korak. Možda sve ovo ima neki viši cilj zacrtan u bezbrojnim zvijezdama.
Dan po dan....
Post je objavljen 03.11.2013. u 22:37 sati.