osim praktično dnevne, nemaju neke veze. Pisao sam već o fićured fenomenu poluintelektualaca. S obzirom da fejs držim čist od ponavljanja što se za blog ne može reći, baš kao ni za mozak koji tu distinkciju sada nije u stanju odraditi, u naprijed isprika ako se ponavljam.
Dakle, poluintelektualci i parfemi. Kud ćeš bolju poredbu i trenutak (zahvaliti lexu). Superponiranje - termin koji se koristi u artističkoj grafici u tehnikama visokog tiska (drvorez) kada s dvije ili jednom tiskovnom matricom otiskujete boju preko boje. Rezultat nije karakterističan i na tonskim spektrima određen i kontroliran. Dijelom je predvidiv no iziskuje artistički razlog i metjersku hrabrost.
E' pa ista je priča s parfemima. Postoje parfemske palete koje podnose superponiranje (preklapanje) aroma (u koliko su im baze kompatibilne). Nije to česta praksa i nije za svakoga. U ostalom danas je toliki izbor karaktera i konstitucija ovih prizivača uspomena i emocija da gotovo nema potrebe za eksperimentiranjem.
Gotovo da nema Hrabrost je nužna, rezultat je teško predvidiv, no poriv za autentičnim "nosom" i karakterističnim etapama otpuštanja je jači. Nanose se jedan preko drugoga, a onda slijedi tuširanje ili uživanje.
Taj bi proces u svome radu primijenili intelektualci, te se netom poslije ušetali u sobu s prijateljima ili kolegama. Poluintelektualci bi jednako tako ušetali u tu istu sobu također s nanesena dva parfema - ali svaki na jednu stranu tijela.
Sigurnost ne proizlazi isključivo iz znanja, ali zato hrabrost proizlazi isključivo iz htjenja.
Post je objavljen 18.09.2013. u 09:32 sati.