Danas sam odbrusio neke obveze i poveo djete (7) na školsko igralište gdje smo napucavali loptu, uglavnom je on meni pucao na gol, a tu i tamo bih mu ja nabacio koju loptu sa strane te bi on pokušao kakvim volejem pogoditi što gol, što loptu.
Nije me napucao roditeljski "trip", već subota i veliko školsko malonogometno i košarkaško igralište s podosta zelene površine koje na vedar dan (10.30h - 12.30h) - zjapi prazno.
Nema djece koja se igraju, ako i igraju čine to "smisleno", "klubski", "institucionalno" ili (ih) se tek spremaju postati gledatelji na nekom budućem nacionalnom stadionu. U pauzi pičenja lopte smo razgovarali o Kissinu na čijem koncert je zaspao uz mamu, i koji su to, kako ih je nazvao "spektakularni" djelovi škarpine...
Mislim si ,što bi si mislio netko da čuje teme razgovora koji se vode kraj stative?
Nema si što misliti!
Školsko igralište je prazno.
Post je objavljen 21.09.2013. u 10:16 sati.