Konačno su bistre oči jedne duše pogledale u bistre oči druge duše i pronašle se.
Nebo je danas promijenilo svoju odoru, dok su dvije mjerice svjetlosti polako tonule jedna u drugu i sa ledenih obala nepovjerenja i sumnji, lutanja i skitanja pronašle jedna drugu...te dvije mjerice svjetlosti smo ti i ja.
Kako su zablude laka meta, kako je nepovjerenje moćno i lako zavlada plahovitim srcem!!
Plaštem sreće dodirnuti smo i pušteni u taj prvi raj, da bismo u stihiji života izbalansirali ovaj globus, jer na njemu zauzimamo naša mjesta.
Pod tamnim nebom shvaćamo jedno: najprije se mora dati, da bi se moglo primiti.
Odustali smo od primanja, počeli smo davati…. i onda se dogodilo – čudo.
TOLIKO PITANJA
i originalni tekst napisan 12.09.2005. u 7:08h na portalu iskrica weblog, a 28.06.2009. i 5.03.2011. stavljen na portal Magicus kojeg opet ovdje danas nalazim kao lošu kopiju:
Mjesec već dugo nije gost u mojoj sobi. Linija života na mom dlanu teče prema zelenim dolinama gdje me netko čeka. Dalek mi je put, a možda i nije.
Opet otvaram dušu nekim mislima što lutaju praznim otocima gdje budućnost još nije ispisala ništa. Ili je ispisano, samo ja ne vidim?
Sve što čitam u sadašnjosti primam s rezervom, jer poruke sa sjevernih zvijezda ne djeluju sa pozitivnim predznakom na moj zaokružen osmijeh.
Pitam se, stižem li uskoro na odredište.... obećano, a nedoživljeno?
Prolazi period zamora i istrošenosti. Uvjerena sam u tvoju pomoć, u tvoje plave oči.
Zacrtat ćeš mi pravce kretanja prema sebi, prema granicama neposjećenih dolina. Osjećaš li isto što i ja?
Probudio me jutros tvoj ugriz za srce, tvoje ime me dotaklo. Napravilo je pukotinu u ovom danu, sa nebeskog zvonika sam čula zvono, nedočekano kao dragi gost.
Otvori mi srce kao što gledaš u moje otvoreno. Otvaraju nam se putevi kroz radost i pomućeni razum.
Ponekad pretvaram želju u iracionalnu požudu prema imaginaciji i zarumenim se od srama.
Čak i sada, u preobraćenom šapatu slušam ono za čime čeznemo svi od reda: 'želiš li me? voliš li me?'
Toliko pitanja.... a još više odgovora, koje ne vidimo ni ti ni ja.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"I'm an undying mystery.
Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author