Nego pisati svjetlosne poruke
Na koraku svakom
Voditi borbu s unutarnjim mrakom
U njima tražiti podsjetnik na dane
Kad ljudi nisu bili podanici tame.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Već ostati budna u svakome trenu
Jer, čim zatvorim svoje duhovno oko
U sebi naletim na visoku stijenu
I sve što je izgrađeno nježno, polako
U dijelove razlomi se
Samo tek tako.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Već unutarnjim šapatom stišavati buku
Čovjek čovjeku biti
Kad potraži pomoć kroz moju ruku
I onda kad u meni želja se rodi
Da od svega pobjegnem
Il' potopim sebe, kao jedrenjak
Na uzburkanoj vodi.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Putnicom biti u trnovitom hodu
Koja kune se da pronaći će
Željenu slobodu
I sve vrijednosti koje danas zaborav je skrio
Kad čovjek iz bunara tuge
Zamućenu vodu još nije pio.
Znakove na putu svaki dan primijetiti
Pomisliti na Svjetlost u trenu
Kad rijetka duša nje će se sjetiti