Marketing
Naš pravi dom postoji
Svi pričaju o smrti...
Kao što se mi na ovom svijetu veselimo nečijem rođenju, tako se na nebu vesele još jednoj duši.. I ne, ja se ne bojim smrti, zapravo veselim se već sad, jedva čekam da se vratim svome domu, da vidim sve svoje voljene! I zato pokušavam ovaj život na zemlji proživjet najbolje što mogu i znadem, jer ovaj život, to je dar! Bog nikad nije rekao da je život na zemlji lagan, svatko nosi svoj križ, ali je jedno predivno iskustvo. I koliko god loših strana i dana ima, toliko ima i dobrih. Svaka duša koja živi na ovom svijetu, snažna je, velika i svi ste vi posebni!
Pamtim divna iskustva, iskustva sa mojim voljenima sad kad više nisu tu. Ponekad se jave, ponekad upozore, ponekad dobim odgovor koji tražim, ponekad me tješe... Ponekad to budu anđeli, ponekad i sam Bog (njega sam vidjela kao veliku bijelu svijetlost koja mi govori).
U ovom postu neću vam prepričavat svoja iskustva, vjerujem da možda ne biste shvatili jer to je moje, vi svi sigurno imate svoje doživljaje za koje samo vi znate što oni znače i koliko vam znače. Ili nječete da je u pitanju "slučajnost" 
I strašno mi je žao kad čujem ili čitam riječi onih koji pričaju da poslije ništa ne postoji, raspadam se iznutra ali šutim jer ne smijem se uplitati u tuđe živote. Kad bih mogla dala bih tim ljudima svoje doživljaje, da ih osjete kao ja i nebi nikad više sumnjali!
Zašto je to ponekad toliko teško shvatiti? Jel zaista lakše prihvatiti činjenicu da poslije smrti nema ničeg osim sjećanja živućeg?
Koja zabluda.....
Post je objavljen 02.11.2013. u 13:22 sati.