Marketing
La femme: Vivien Leigh
Vivien Leigh rodila se na današnji dan prije točno sto godina - 5. studenog 1913. godine. Možete li vjerovati da se glumica koja je utjelovila Scarlett O'Haru rodila u doba Titanik mode, odrastala u doba Prvog svjetskog rata a teenagerka bila u Ludim dvadesetima.
Vivian Mary Hartley rodila se u Darjeelingu, Indija, koji je tada bio pod britanskom vlašću. Majka ju je odmalena upoznavala sa književnim djelima Hansa Christiana Andersena, Lewisa Carrolla i Rudyarda Kiplinga te pričama iz Grčke i Indijske mitologije i tako je kod male Vivien razvila zanimanje za kulturu i umjetnost. S preseljenjem u Veliku Britaniju 1931. godine Vivian upisuje Akademiju dramskih umjetnosti. Filmski prvijenac joj je film Things Are Looking Up, ali u prvim je godinama ostvarivala uspjehe većinom u kazališnim ulogama. U to vrijeme ime mijenja iz Vivian u Vivien a prezime mijenja u Leigh, po srednjem imenu tadašnjeg partnera Herberta Leigha Holmana s kojim je imala kćer Suzanne.
Laurence Olivier i Vivien Leigh počeli su aferu na snimanju filma Fire over England 1938. godine, iako je on tada još bio oženjen glumicom Jill Esmond. Vivien je jako voljela Laurenca a zajedno su proveli čak dvadeset godina. Jednom je prilikom izjavila da bi radila živjela jedan kratak život sa Laurencom, nego se suočila sa dugim životom bez njega. Službeno su u braku bili od 1940. do 1960. godine a u tom su periodu snimili nekoliko filmova i glumili u mnogo kazališnih predstava kao ljubavni parovi Romeo i Julija, Hamlet i Ofelija, Cezar i Kleopatra.
Vivien je preferirala glumu u kazalištu od glume u filmovima, a također je i više cijenila drame od komedija jer je smatrala dramske uloge težim za izvedbu. Poznata je po širokom opusu Shakespearovih likova poput Titanije, Julije, Ofelije, Lady Mackbeth, Queen Anne i Anne Boleyn. Često je glumila i u filmovima smještenim u povijest poput Ane Karenjine, Fire over England i Prohujalo s Vihorom. Dva Oskara osvojila je upravo za uloge ''južnjačkih ljepotica'' Scarlett O'Haru u filmu Prohujalo s vihorom i Blanche DuBois u filmu Tramvaj zvan čežnja.
Početkom 1938. godine Vivien je pročitala roman Prohujali s vihorom i instantno zaključila da mora dobiti ulogu Scarlett O'Hare. Svojim ambicioznim pristupom i igrom sudbine dobila je ulogu. Još prije toga je dala izjavu novinama ''Ja ću biti Scarlett O'Hara, ali Laurence neće biti Rhett Butler. Čekajte i vidjet ćete !'' I zaista, brzo je dobila ulogu iako su je prvotno smatrali izvrsnom glumicom, ali im je djelovala previše britanski. Vivien se divno uklopila u ulogu Scarlett; kao da je napisana upravo za nju.
Tijekom snimanja filma Prohujali s vihorom Vivien je imala dvije glavne brige: kako da odglumi što bolje i kako da preživi sve to vrijeme bez Laurenca koji je u to vrijeme bio u New Yorku. Kada je jednom prilikom nazvala Laurenca rekla mu je kako više nikada neće glumiti u nijednom filmu i kako prezire i mrzi glumu u filmovima. Bilo je očito da je preferirala glumu u kazalištu.
Godine 1940. otišla je na audiciju za Hitchcockov film Rebecca. Ulogu nije dobila zato što nije djelovala dovoljno ''iskreno, mlado i nevino.'' Mnogi su primijetili da nije bila entuzijastična u vezi uloge sve dok Laurence nije dobio glavnu mušku ulogu. Iste godine Laurence je glumio u filmu Ponos i predrasude, a Vivien su odbili ulogu Elizabeth Bennet. U to vrijeme Laurence je dobio ulogu Heathcliffa u Orkanskim visovima, a Vivien, koja je bila zainteresirana za ulogu Catherine, ponudili su samo popratnu ulogu Isabelle. Vivien je na to odgovorila sa ''Ako ne mogu glumiti Catherine, ne želim glumiti nijednu drugu ulogu.''
Ako već nisu mogli biti par na filmu, nadoknadili su to na pozornici u Shakespearovim predstavama. Bezbroj puta su igrali ulogu Julije i Romea, Cezara i Kleopatre te Hamleta i Ofelije. Vivien je patila od bipolarnog poremećaja koji je uzrokovao nagle i trenutne promjene raspoloženja pa je rad s njom u kazalištu često bio težak. Jednom je prilikom upravo pred odlazak na pozornicu bez razloga počela histerizirati i vikati. Laurence ju je nato ošamario, a ona mu je uzvratila i počela vikati na njega. Laurence je kasnije komentirao da je u to vrijeme ''izgubio Vivien.''
Meni su najdraži filmovi Viviene Leigh naravno Prohujali s vihorom, Tramvaj zvan čežnja,Fire over England i Ana Karenjina. Vivien mi je jedna od najdražih glumica nedvojbene ljepote i talenta. U to sam se uvjerila promatrajući njene geste, podizanje obrva i prodorne poglede ispod tankih obrva, pokrete ruku; u filmu Prohujali s vihorom čak se i instantno zarumenila na Rhettove riječi. Bila je vrlo ambiciozna, ozbiljna, ustrajna, profesionalna, drugačija i uvijek je davala sve od sebe.
Njen perfekcionizam i profesionalnost upravo su pridonijeli njenoj propasti. Uvijek se maksimalno trudila i bila je duboko pogođena svakom kritikom, pa i onom najmanjom. Ponekad su na njen račun stizale kritike da je njen jedini dar ljepota, a da je gluma tek popratna. Njoj su posebno smetale ovakve kritike i uvijek se trudila glumiti što raznovrsnije uloge ne bi li dokalazala svoj, po meni neupitljiv, glumački talent.
Post je objavljen 05.11.2013. u 19:13 sati.