Svi smo mi idioti. Tako otprilike glasi osnovna misao knjige koja me svojedobno oduševila. Kao takvi savršeno smo sposobni i spremni uočavati tuđe idiotluke, doduše neki od nas češće nego drugi. Naši vlastiti često ostaju magloviti, osim ako ne dijelite moj perverzni užitak u ismijavanju idiotluka bez predrasuda. Jer svi smo mi zapravo idioti.
Život je prekompliciran da bi uvijek bili pametni citiram. Nekima je je češće kompliciran nego nekim drugima, ali generalno, opustite se, svi smo mi povremeno totalni idioti.
Jasno sve je pitanje perspektiva i to raznih.
Tako netko kog smatrate totalnim gubitkom prostora i kemijskih spojeva možda volontira u pučkoj kuhinji i doborovoljni je davatelj krvi. U tom svjetlu reći ćete...pa oke...možda nije totalni idiot više ili manje zatečeni dimenzijom koja nam ne pada na pamet u sklopu osobe koju ste već proglasili idiotom. Takve ljude nadalje doživljavat ćete kao one koji vam ne pašu, ali su načelno oke.
I jesu. Svi smo. Ali smo i idioti.
Naravno priča može biti i sasvim drugačija. Privatno poznate nekog direktora. Koji je super osoba, zanimljiva i simpatična. Osim što maltretira svoje zaposlenike.
E takav jedan uvid me osupnuo nedavno. Jer sam saznala da je sasvim draga i oke cura mog prijatelja provodila teror nad ljudima kojima je nadređena. Teror koji je uključivao vrijeđanje na raznim osnovama počevši, maltretiranja svakodnevnog profila klasične slučajeve izrabljivanja kao i školske primjere mobbinga.
Povrh svega bila dovoljno glupa da takve stvari javno i potvrdi pred trećim osobama. Te treće osobe za divno čudo i naše pojmove imaju neuobičajenu dozu građanske odgovornosti pa su nešto u vezi toga poduzele. Davno sam čula - onaj tko je ljubazan prema tebi, ali bezobrazan prema konobaru vjerojatno nije dobar čovjek.
Propitujem svoje dojmove i dodajem dimenziju. Ta osoba je zapravo frustrirana i poprilično bolesna. Iz svog vlastitog mentalnog sranja očito ne vidi ništa i ne može se normalno ponašati. Dobra stvar u cijeloj priči je ta da Hrvatska nema svoje gospodarstvo (vidite kako je sve pitanje perspektive) pa je tvrtka u kojoj provodi svoje osobne perverzije strana i iznimno osjetljiva na takve espakade.
U tom svjetlu ću dodati par uputa za uporabu. Gay i straight nisu opisi ličnosti. To su seksualne orijentacije. Kao što straight može biti savršeno oke, može biti i savršeno nakaradan pokušaj čovjeka. Biti gay ne daje dakako nikakvu amnestiju na ovakav opis ličnosti.
Kao što mnogi sjajni ljudi više vole vidjeti bocu nego vlastitu djecu. Kao što su mnogi divni roditelji očajni suradnici. Mnogi fenomenalni kolege i suradnici totalni kreteni u privatnom životu. Ide to i dalje, nitko nije savršen. Svi smo mi povremeno idioti. Svi se mi poznamo samo donekle. I sebe izgleda poznamo samo donekle.
Mnogi sjajni ljudi će 1.12. zaokružiti da. Da za srednji vijek. Da za rezanje tuđe slobode. Da za sve one koji ne znaju izaći na kraj sa svojim osobnim sranjima pa se igraju tuđima. Bit ću poprilično razočarana tim ljudima. Jer će mi pokazati da sam idiot. Ako ih bude previše mislim da će ubrzati proces odlučivanja. Unatoč činjenici da smo svi idioti. Nemam ništa protiv njih, ali...
Post je objavljen 31.10.2013. u 23:57 sati.