Marketing
USURET BLAGDANU SVIH SVETIH
Suncem ogrijani Pag, zima pred vratima i nikada pod ovim suncem nebih kazao da je tu. Predvečerje uoči Dana svih svetih, provodim doma. Ovo je jedna od rijetkih prigoda da na ovaj dan mogu biti doma. Dan svih svetih je dan, kada se miješaju osjećaji tuge ali i ponosa, dan sjećanja na sve one drage ljude koji zauvijek žive u našim mislima.
Moja nana Kate bi mi znala kazati:
- Ti se ni na mertvi dan nećeš sitit nane, a kud da ćeš mi kiticu cvića donit i šteriku užgat.
Memento mori! Draga nana. Sjetim se ja onih kojih nema, a opet ima. I bit će tako do onog trena kada ću ja vapiti da se netko sjeti mojeg imena.
Jako dobro znam koji je to osjećaj kada ne možeš posjetiti mjesto na kojem počivaju tvoji najmiliji. Kako je to kada na tuđem groblju pališ pred Centralnim križem svijeću, sa sjećanjima za onima kojih više nema. Ovaj Dan svih sveti pružiti će mi drugačiju priliku.
Danas, ove dane nema čovjeka koji se ne sprema svojim najmilijima, svojim dragim koji su se preselili sa ovog svijeta, nema groba na kojem ne gori svijeća, koji nije cvijećem okićen, niti kuće u kojoj nečija ruka nije lumin zapalila. Za one koji su otišli, koji su okončali svoj zemaljski put, a nedostaju nam.
Svijeća naših uspomena vječno gori, a ljudi umru jedino ako ih svi zaborave.
Post je objavljen 31.10.2013. u 18:23 sati.