Upravo sam završila s jednom knjigom. Računaj na mene –Jorge Bucay.
Knjiga je ok pisana, ništa naročito, sa puno mali, umetnutih pričica kojima psihijatar pokušava glavnom liku objasniti neke životne istine. Uglavnom, glavni lik knjige me naživcirao do kraja, taj ne zna je li bi prdnuo, piškio, kakio ili nešto četvrto!
Dakle, lik je doktor, razveo se, našao si neku studenticu s kojom je bio jedno vrijeme, onda je i s njom prekinuo, pa je krenuo na terapiju kod jednog psihijatra da riješi svoje strahove, emotivne probleme i slično. U međuvremenu upozna treću žensku, koja je oličenje savršenstva i fizički i karakterno i intelektualno. Dobi ponudu za neki posao u inozemstvu, san snova, dvoumi se jer mu je taman super sa novom ženskom, prihvati ipak, jer mu je njegova sloboda na prvom mjestu, nova ženska ga podržava u odluci, kao i svi ostali. Odjednom mu to nije tak fora, zašto ga nitko ne nagovara da ostane, ta ga ženska vjerojatno ne voli kad ga ne želi vezati za sebe na sve moguće načine. Onda on traži nju da ide s njim, a ona mu objasni da je njen život ovdje, da ga voli ali da ne ide s njim. Zamisli!
I dobro. Ode lik.
E sad, od mame nasluti da se nešto događa sa bivšom ženom. Pokušava ju kontaktirati, ona ne reagira. On zove, i šalje mailove. Konačno dobije kratki odgovor od nje, da joj je drago zbog njega, da je ona dobro i pozdrav. Tu poludi, pa šta se događa? Zašto ona ne želi s njim razgovarati?
I tako dalje, i tako dalje. Sve u svemu, on bi svoju slobodu, ali ako ga ne želiš vezati, onda mu je to sumnjivo, on će ostaviti sve da ostvari svoj san, ali ako ti nisi spremna sve ostaviti da ga slijediš u tome, onda ga ne voliš dovoljno, razvede se od tebe, ali očekuje da mu budeš dostupna i da sudjeluje u tvojem životu, konačno ga nova ženska zbog svog savršenstva dovede do toga da poželi „izgubiti svoju slobodu“ i on ju zaprosi, a ženska kaže „ne, hvala“, i sad je opet sav u komi…
Što uopće takva „savršena“ ženska radi s njim?
Doduše, što itko zna o tome što neki par drži skupa? Sjećam se, dok sam hodala sa svojim mužem, često su mi neke ženske davale komentare:
- Što ti radiš s njim?
- Jadna ti s njim?
- Mora da ti je teško…
A ja sam si mislila, koji vam je k…, što vi znate o meni i njemu i našoj vezi!
Uvijek sam nekako doživljavala muškarce kao osobe koje točno znaju što žele. Sad kad sam pročitala ovu knjigu, koju je pisao muškarac iz muške perspektive, palo mi je na pamet - što ako to nije točno? Što ja uopće znam o tome što se u muškoj glavi događa?
Muškarac bi htio sačuvati svoju slobodu, ali bi htio i lijepu žensku, koja je uvijek dobre volje, koja ga ne pokušava vezati i utjerati u brak, koja nikad ne ostari i ne otrombolji. Želi da žena ne osjeća povrijeđenost i bol dok on gleda druge ženske na cesti, da mu žena zna kuhati kao njegova mama, da mu nikad ne kvoca, koja ga nikad na ništa ne prisiljava.... itd.
Ili možda ne? Možda je to slika koju su nama ženama mediji implementirali? Možda muškarci fakat žele brak? Možda fakat ljube svoje žene? Možda ih fakat ne žele povrijediti?
Ko će ga znat što ti muškarci žele!
Ništa ja tu ne znam… ništa.
Samo da lik iz knjige ne zna je li bi prdnuo, kakio, piškio ili dr…. Zapravo, on bi sve odjednom i to izvan kupaonice!
Sad sam se ispucala, sad mi je lakše...
Definitivno previše emotivno reagiram na knjige.. ;))))
Post je objavljen 31.10.2013. u 17:05 sati.