Nakon ove dvodnevne polemike u javnim medijima oko preostalih novaca malene Nore Šitum mogu samo komentirati onom starom - Što je bilo prije - kokoš ili jaje?
Naime, nakon ekspresne senzibilizacije medija i još bržeg sakupljanja potrebnih sredstava za eksperimentalni pokušaj spašavanja života male Nore, slatke curice koja je ubrzo nakon dolaska u Ameriku izgubila bitku za život, ostalo je nekoliko milijuna kuna koji nažalost nisu bili potrošeni. Tu se negdje gubi trag toj priči.
Nakon par mjeseci, nakon što su se roditelji malo sabrali počela je priča o zakladi Nore Š. s time da će im prvi cilj biti kupnja stambenog prostora za smještaj roditelja ili smještaj roditelja s bolesnom djecom koja su na dnevnim pretragama, a ne žive u Zagrebu.
Naravno da je takvo što potrebno u trenucima kada s malim bolesnim djetetom dođete u veliki grad. Svojedobno je naša sreća bila što su mi roditelji bili praktički u dvorištu bolnice gdje je moje dijete bilo smješteno. No i tada smo imali troškove odlaska doma jer je naše drugo dijete trebalo ići redovito u školu, a istovremeno je oboje roditelja trebalo proći edukaciju o praćenju dijabetesa kod male djece.
Treći čin ove priče desio se jučer istupom roditelja male Nore koji traže "svoje" novce od udruge Hrabro dijete gdje je novac deponiran nakon smrti male Nore, a gdje je bio i dodatan priljev novaca od nezatvorene linije telefona za pomoć Nori Fori.
Tu se mi pitamo - moralno gledano čiji je to novac? Da li je to novac ostavština roditelja Nore koji su uostalom svojim istupima u javnosti doprinjeli da se za Noru uopće čuje ili je to novac udruge koja - možda ipak - transparentno troši sredstva za pomoć odnosno lijekove i alternativne tretmane koji kod nas nisu na listi besplatnih lijekova/tretmana?
Odnosno trošak za alternativno liječenje koji su i u slučaju male Nore bili uzrok donacija od skoro svakog stanovnika Lijepe naše?
Mene osobno zanima tko nam maže oči - predstavnici Udruge ili roditelji male Nore??
Post je objavljen 30.10.2013. u 17:01 sati.