misao dana:
"Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati; velika tajna svetosti znači puno ljubiti."
sv. Toma Aquinski
meditacija dana:
Kako biti svet?
Sveci imaju puno srca. Sveci su obazrivi. Sveci su pažljivi slušatelji. Sveci su zabavno društvo. ....
Sveci nikad ne ogovaraju. Sveci se ne boje pogledati kakvi su. Sveci malo govore, a puno rade.
Sveci na drugom traže i pronalaze samo najbolje. Sveci uvijek misle pozitivno.
Sveci nikad ne stavljaju maske. Sveci puštaju druge naprijed. Sveci vide u svakome dobro.
Sveci ponekad i pogriješe.Sveci nikad ne prestaju učiti. Sveci znaju da trebaju oproštenje.
Sveci ne raznose glasine. Sveci izgledaju kao brižne majke. Sveci znaju da se osmjesi vraćaju.
Sveci uživaju u dobrome smijehu. Sveci ne govore zlo. Sveci ne govore previše.
Sveci žive u ljubavi. Sveci znaju da su ljubljeni. Sveci mogu primati udarce, a ne zadavati ih drugima.
Sveci nakon pada ustaju. Sveci su milosrdni.
NA SVETOST SMO POZVANI SVI! POTRUDIMO SE, S BOŽJOM POMOĆU SVE JE MOGUĆE
Uz blagdan Svih Svetih
Biti svet nije nešto na što nailazimo često. Počnimo samo iz svoje najbliže okoline, svoje obitelji. Pogledajmo i na svoje mjesto. Pogledajmo, naravno, i na same sebe. Ne možemo u puno ljudi uprijeti prstom i reći da su to sveti ljudi. Čak ćemo možda razočarano reći da smo mi svi vrlo daleko od toga, daleko od svetosti...
Dođe nam da se zapitamo što je toliko komplicirano i teško u toj svetosti da je nam je toliko daleka. Zašto je samo nekolicina ljudi, skoro zanemariv broj ljudi proglašen svetima od početka Crkve, tj. kroz zadnjih dvije tisuće godina? Zar je to tako težak cilj i zadatak? Biti svet?
Što to meni smeta biti svet? Što me sve sprječava u tom naumu? Zašto se ne bih i ja mogao upisati u taj slavni popis svetaca Katoličke crkve? Odmahnut ću rukom i reći da to i nije baš za mene. Reći ću i da sam ja preslab za to da budem svetac... Reći ću i da sam previše grešan i da svetost nije baš ni blizu mene. Ili ću reći da se to mene ni ne tiče.
Pogledajmo na te svece, na te ljude koji su naizgled s drugog planeta, neki supermeni, neki superljudi s nadčovječnim sposobnostima. Uzmimo i promotrimo nekoliko tih likova koje slavimo kao svece. Zanimljivo, oni su redovito bili slabiji od svojih protivnika, redovito su patili, redovito su im križevi izgledali puno težima od onih što su ih neki drugi ljudi nosili. Redovito su ti ljudi bili neshvaćeni i proganjani. Ali imali su nešto zajedničko svi ti sveci u zadnje dvije tisuće godina. Njihova glavna oznaka bila je to da im je Isus Krist bio Učitelj.
Eno Petra tamo, baci svoje mreže, ostavi svoj prijašnji život i ode za Isusom. Eno i Mateja, ostavi svoju carinarnicu pa i on odluči postati Isusovim učenikom. Pogledajmo i svetog Franju. Zbog Isusovih riječi postade najsiromašniji od sviju, odrekao se svega i svakoga kako bi mogao slobodno reći Oče naš koji jesi na nebesima. Sjetimo se i Maksimilijana Kolbea. Odlazi u bunker smrti zbog nekog čovjeka kojeg nije ni znao, ali je znao da on ima obitelj koja ga čeka. Eno i Majke Terezije. Dvori i pomaže gubavce u dalekoj Indiji zbog toga što je čula Isusa kako govori 'Žedan sam!' Eno i malog Leopolda Mandića, sjedi u ispovjedaonici i po čitave dane sluša tuđe grijehe i u Učiteljevo ime ih oslobađa od grijeha.
Zašto spominjem Učitelja? Isus je doista naš Učitelj i to uči nas kako biti svet jer je i on sam bio svet. Zar nas on sam nije pozvao na svetost čineći, oponašajući, imitirajući njega? Tako se postaje svetim. Čineći ono što je on činio. Slušajući njegove riječi i izvršavajući ih. Primjer? Evo ga! Tko god napoji jednoga od ovih najmanjih čašom hladne vode zato što je moj učenik, neće mu propasti plaća! I još: Što god učiniste jednom od ovih najmanjih, meni učiniste? Nisu li sveci samo slušali te riječi i izvršavali ono što te riječi žele od njih? Nisu li sveci povjerovali Isusu? Nije li Isus Krist razlog njihove svetosti?
Danas se pitamo ne mogu li ja biti svet, nego zašto to ja nisam svet! Što me sprječava? Moja oholost? Moja lijenost? Moja sveta volja? Moja sebičnost? Pitamo se što taj Isus radi u mom životu; smeta li on samo, gura nos gdje ne bi trebao, petlja se u stvari u koje ne bi smio, pokušava ući u moj privatni život, a ne bi trebao? Petar, Matej, Franjo, Maksimilijan Kolbe, Majka Terezija, Leopold Mandić i mnogi drugi, svi sveti pružaju nam primjere kako je moguće na raznorazne načine, u raznim prilikama pustiti Isusa u svoj život, dopustiti mu da uđe i u moj privatni život. Ustvari, biti svet znači dopustiti da Isusu da on bude moj život. Sveci su ustvari znak i putokaz na onaj drugi život, onaj bolji život koji nas čeka. Samo ako mi to želimo. E pitamo se, želimo li mi to stvarno, ili samo pričamo da nešto želimo...
Priča za tebe
Živi sadašnji trenutak
Bijaše jedan kralj koji je cijeloga života vodio ratove da bi proširio granice svoga kraljevstva. U šezdesetoj je godini shvatio da nije pronašao smisao života na zemlji. Sazvao je vijeće svojih ministara i zapovjedio im: “Uzmite sav novac iz mojih riznica i pođite na sve četiri strane svijeta. Nabavite mi najmudrije knjige da upoznam istinski smisao života.”
Savjetnici uzeše vreće novaca i pođoše na sve četiri strane svijeta. Nakon sedam godina vratiše se s četrdeset deva natovarenih raznovrsnim malim i velikim knjigama. Pred kraljem je stajalo brdo knjiga. Kad ih je ugledao, kralj povika: “Šezdeset i šest mi je godina, nemoguće je da ih sve pročitam. Načinite mi njihov sažetak!”
Pronađeni su najvještiji svjetski čitači, koji se dadoše na posao. Za sedam godina načinili su sažetak sveukupne svjetske mudrosti. Bijaše to tovar koji je nosilo sedam deva.
“Sedamdeset i tri su mi godine”, reče kralj. “Nemam vremena pročitati sve te knjige. Načinite još jedan sažetak.” Načiniše kako je kralj naredio. Za sedam godina napisan je tovar knjiga koji je pred kralja donijela jedna deva.
“Osamdeset mi je godina”, reče kralj. “Zdravlje mi je narušeno, oči umorne. Neću ih moći pročitati. Sažmite još jednom!”
Mudraci su radili dan i noć sljedećih sedam godina. Sažetak sažetaka bila je velika knjiga u kojoj je bila sva mudrost cijeloga svijeta.
Upravo toga časa dojuri sluga i reče mudracima: “Brzo donesite knjigu, kralj je na umoru!” Bilo mu je osamdeset i sedam godina.
Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji. Kralj mu tiho šapne: “Sažmi sve u jednu rečenicu.”
“Živi sadašnji trenutak”, reče mudrac.
Većina nas neće primiti nagradu za životno djelo, neće postati milijunaš, neće pjevati na Euroviziji, neće biti izabrani za predsjednika, neće dobiti Nobelovu nagradu. No svi možemo uživati u malim životnim stvarima. Uživati se može u poljupcu, prijateljskom stisku ruke, šetnji po mjesečini. Čovjeka može obradovati slobodno mjesto na parkiralištu, pucketanje suharaka u kaminu, divan sunčev zalaz. Uživaj u malim lijepim stvarima. Život ih nudi svima u izobilju.
Marijanska svetišta
Majka Božja od Kamenitih vrata
Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica je Grada Zagreba. Blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, koji se slavi 31. svibnja, ujedno je i Dan Grada Zagreba.
Kamenita vrata ostatak su utvrde kojom je bio opasan Gradec. Vrata vjerojatno postoje od 1266. godine, iako se spominju tek 1429. Često su bila pregrađivana, a nisu ih zaobišli ni veliki požari. Kamenita vrata su najpoznatija kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. Naime, u velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731., slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku, baroknu ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta.
Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava malog Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenom platnu veličine 57x47 cm. Prilikom dvijestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.
Dana 31. svibnja 1991. godine svečano je proslavljena 260. obljetnica svetišta, a zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio Majku Božju Kamenitih vrata zaštitnicom Grada
Malo odmora
Stroga mama
Sjetili se djed i baka mladosti pa djed kaže:
* Ajde baba, da se malo vratimo u mlade dane. Ja idem kod sata na trgu, a ti dođi tamo točno u pet.
Čeka djed, a bake nema i nema. Dođe kući sav smrznut i pita je:
* Zašto nisi došla?
A baka će:
- Mama me nije pustila.
Nakana današnjega dana u molitvi i žrtvi je za vas koji čitate ove misli, da u svoj život vratimo radost i povjerenje, jer na taj način ostvarujeno već na zemlji dio naše sreče u vječnosti.
Ugodan vam i blagoslovljen dan, vaš don Marin
Post je objavljen 30.10.2013. u 08:44 sati.