Marketing
O polemici i diskusiji na netu
Povodom reakcija u virtualnom prostoru na jedan tragični događaj, Boris Dežulović napisao je tekst o problematici anonimnog komentiranja na portalima.
Uistinu, KJTV, anonimnost u virtualnom prostoru snažno pridonosi katastrofalnom nivou komunikacije i komentara o javnim stvarima. Nešto što prije 20-ak godina, kad je krenulo (usenet, fidonet...) nismo bili predvidjeli.
Ja sam biovodio nekoliko blogova pod pseudonimima, ali to je drugi slučaj: poznata tradicija u književnosti - stvaratelj ujedno stvara i određenu "virtualnu" osobu i udaljava se od stvarne. Odnos između pisca i njegovog djela.
Kad se javno komentiraju za javnost zanimljivi događaji, a posebno osobe, e pa brate ili sestro, istupi JAVNO! Pogotovo ako iznosiš radikalne stavove, ako javno vrijeđaš i iznosiš optužbe o drugim, imenovanim osobama.
Nije meuutim problem samo u anonimnosti. Ona samo pojačava tendenciju koja u "birtijaškim" polemikama uvijeks postoji, bile birtije stvarne ili virtualne.
Ivančić navodi da je popularnoznanstveni časopis "Popular Science" odlučio potpuno ukinuti opciju komentiranja objavljenih tekstova.
Profesor Brossard svoj je eksperiment pritom proveo na fiktivnom blogu s “bezopasnim” znanstvenim tekstom o nanotehnologiji, u ciljanoj skupini sastavljenoj dakle od ljudi dovoljno ozbiljnih da ih nanotehnologija uopće zanima i da o njoj nešto znaju. U argumentiranoj polemici među njima jedan jedini kafanski komentar - “ako ne vidite prednosti nanotehnologije, onda ste stvarno idioti” - bio je dovoljan da se diskusija raspadne, a komentatori potpuno podijele, i oko autora i oko članka i oko uloge nanotehnologije u svakodnevnom životu, često s drukčijim, a u pravilu netolerantnijim stavovima nego nakon što su pročitali sam tekst.
Riječ je o određenoj zakonitosti diskusija, gdje se lako stvora logika polarizacije, "ili-ili", "polemos" (ratovanje, bitka) umjesto "diskusija".
(Pojam "diskusija" znači, prema latinskom korijenju, "pretresanje". Zajedničko propitivanje. Pojam "dijalolog" označava raz-govor, podrazumijeva da dijelimo isti logos, isti govor, krećemo se unutar istoga prostora i zato međusobno uvažavamo, makar se i ne slagali. Postoji i složeniji pojam "multilog", kad razni logosi, razne diskurzivne strukture - npr onaj znanosti i onaj politike - dolaze u kontakt. Pojam "diskusija" može podrazumijevati jedno ili drugo.)
U polemici cilj je pobjeda, u diskusiji - istina. Svakodnevno tome svjedočim okolo po portalima, forumima, na fejsbuku i drugim virtualnim birtijama.
Ne izbjegavam stvarnu polemiku, kad mislim da je potrebna (to bi dakle bila neka preliminarna analiza govorne situacije, što nam je cilj). Ako mislim da to nije slučaj, a to je većina, nastojim se održati na nivou diskusije, čak i ako oponent uporno tjera na polemiku. Priznajem da ne uspjevam uvijek. Često pak, ako sam uporan, frustrirani oponent jednostavno odustane.
Generalno, u javnim debatama češće je da se ljudi upuštaju u polemiku kad zapravo ima dovoljnost uvjeta i prostora za diskuisju, nego obrnuto (iako se i to događa, stvarna bitka maskira se formalnom ljubaznošću - "diplomacija").
Negativna je motivacija jača, barem u birtiji, od pozitivne. Pogledajte npr. tekst Negativni spin - glavna pokretačka snaga na društvenim mrežama.
Vjerujem da bi se to moglo jasnije izraziti u pojmovima psihoanalize, vezano uz formiranje jastva: potreba da se vlastiti integriret sagleda, izrazi i očuva u oporbi s ne-ja. Možda u Lacanovoj trijadi realno–imaginarno–simbolično. Kad nam nedostaju slike, neposredni kontakt (također i dodir, njuh i sluh), kad se izražavamo jedino riječima, sva se ta inače prigušena agresivnost pretače u riječi.
Pravog riješenja zato, bojim se, nema. Istina, možemo se tješiti i pozitivnom stranom tog nedostatka ne-verbalnog kontakta: virtualno kamenje ne razbija glave.
Post je objavljen 28.10.2013. u 22:46 sati.