Marketing
Coce, falit će mi tvoj glas!
Ako me ikad smrt nekoga tko mi nije iz obitelji niti prijatelj jako pogodila, onda je to smrt Vinka Coce. Neću pričati da smo mi bili nekakvi prijatelji, ja sam za njega samo jedan od mnogih obožavatelja, no sjećam se za vrijeme jednog čakovečkog ljeta, trebao je pjevati u atriju Starog grada, na otvorenome, a kiša je počela lijevati ko iz kabla. Žena i ja smo se sakrili u jedan haustor, a u tom haustoru je stajao Vinko Coce i gledao postoje li šanse da kiša prestane. Upustili smo se u razgovor, ne tipa "ja sam Vaš velik obožavatelj", već neobavezan razgovor ljudi koji su igrom sudbine smješteni u isti prostor. Bilo je to ugodnih, jednostavnih, neobaveznih , opuštajućih 15 minuta.
A dolazio je Coce često u Čakovec, bili smo žena i ja na nekoliko njegovih koncerata, teško je reći koji je bio bolji, no možda je najjače ostao u uspomeni jedan koji je bio u Centru za kulturu Čakovec, kad je na kraju otpjevao jednu staru međimursku popevku.
A bio je veseljak, svaki put kad bi došao u Čakovec, otišao bi s domaćinima nekud na večeru, i nije se libio otpjevati koju i u tom restoranu.
Vinko, falit će mi tvoji nastupi, tvoje pjesme, tvoj glas!
Post je objavljen 27.10.2013. u 10:16 sati.