Pregled posta

Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara

Ugroženo 2000 radnih mjesta u Hrvatskoj

Nedvojbeno, jedan od najvećih problema Europske unije je nezaposlenost, osobito mladih. Ovo je priča kako se zatvaraju radna mjesta da bi netko u četiri godine primio milijun eura plaće. Priča je potaknuta izjavom dobro obaviještene osobe na službenom sastanku 21. listopada, a potvrđena viješću HINA-e od 22. listopada 2013.


Janez Potočnik

Mučno mi je pisati o plastičnim vrećicama. Najstrašnijem neprijatelju okoliša u povijesti čovječanstva i najvjerojatnije prvoj žrtvi zelene histerije i koju netko izvrsno financira. Europski povjerenik za okoliš, Janez Potočnik kaže da će se do 15. studenog 2013. donijeti prijedlog Komisije kako bi se smanjila uporaba vrećica tanjih od 50 mikrometara. Pojedinim zemljama ostavljeno je da biraju: porez ili zabrana. Ako se tome pridruži vijest da udruženje bioplastičara Europe traži zabranu plastičnih vrećica načinjenih od proizvoda prirode, nafte ili prirodnog plina u korist oni koje sadrže određeni dio bioplastike, koja je već potrošila energiju, tlo, itd., sve je jasno.

Porez ili zabrana

Politika je presudila. Poslije godina izvrsno orkestriranog zelenog bubnjanja i promidžbe sve mora biti bio-, pronađen je žrtveni jarac, plastična vrećica. Nema smisla, kako bi se nekada kazalo, mrčiti papir da se dokaže da su plastične vrećice bolje od onih od platnenih (koji zapravo i nema, to su tekstilne torbe od uzgojina, ako vam ne podvaljuju one plastične kao neki naši trgovački lanci). A osobito su bolje od papirnatih. Ali netko mora platiti račun za zeleno bubnjanje. Bit će to tanke plastične vrećice.

Zašto upravo sada napad na najekološkije vrećice od strane Povjerenika za okoliš, koji bi upravo trebao promidžbom plastičnih vrećica pridonositi njegovoj zaštiti. Odgovor je jednostavan. Gospodin J. Potočnik želio bi još jedan mandat kao povjerenik za okoliš. Radi se o plaći od oko milijun eura u mandatu. Tko bi to propustio, pa se popušta krupnom kapitalu koji trajno pomaže zeleno bubnjanje. A posljedice? Koga briga za to što će samo u Hrvatskoj u slučaju zabrane ostati bez posla u više od 60 pravnih subjekata oko 2000 ljudi, a tko zna koliko diljem Europe. To dobro plaćene briselske manekene ne zanima.

Za plaću od milijun eura isplati se žrtvovati radna mjesta

Kako se pripremaju za takvu situaciju hrvatski proizvođači plastičnih vrećica? Naime, poznavajući mentalitet naših domaćih birokrata, oni će podržati prijedlog Brisela. A proizvođači plastičnih vrećica, uljuljkani odlaskom predsjednice nove stranke ORaH, nisu prihvatili prijedlog da se udruže i organizirano brane svoje interese. Kada dođe prijedlog, bit će praktički prekasno.


Foto by: Tom Gowanlock*


Proizvođači plastičnih vrećica svih zemalja, ujedinite se

I sada dolazimo do još jedne strašne istine. Zaustavljena je u Hrvatskoj proizvodnja širokoprimjenjive plastike u DIOKI-ju i DINA-Petrokemiji. Ta je proizvodnja u razdoblju od šest godina (2007.-2012.) stvorila tijekom dvije godine trgovački suficit. Međutim u istom razdoblju, zbog uvoza plastičnih i gumenih proizvoda stvaran je godišnji trgovački deficit od kojih 750 milijuna američkih dolara. Na tom polju u Hrvatskoj radi maksimalno 10 istraživača. Nema tko prenositi znanje, kao što je to bio slučaj od šezdesetih godina, pa možda do kraja stoljeća. Pri takvom deficitu nikome ne treba transfer znanja. Stoga ne treba čuditi da je pred ukidanjem jedini domaći časopis isključivo posvećen plastici i gumi, a ni s Društvom za plastiku i gumu nije bolje.

Prosječni trgovački deficit 750 milijuna USD godišnje

Već odavno nema stručnjaka iz prakse spremih prenositi znanje, a znanstvenika je premalo. Nema ni državnih organizacija koje bi poticale istraživanja stvarnog stanja. Pojedinci iz državne uprave su preopterećeni, jer im je omogućeno da zastupaju Hrvatsku na brojnim dužnostima u Europi. Znanstvenici su bičem natjerani na misao: piši za strance ako hoćeš napredovati, u pravilu okrenuti drugim, važnijim temama.

Za autora će europska zabrana plastičnih vrećica biti najveći poraz, jer je u njihovu obranu potrošio dvadeset godina truda. Ali je nemoćan pred debelo plaćenim europskim birokratima, koji za svoju europsku stolicu prodaju radna mjesta kojih i onako nema dovoljno.

Prof. Igor Čatić