Dok ovako sam gledam u to nebo,
Ponekad u toj samoći budučnosti se molim
I sjaji taj mjesec pun osvjetljava naše pute
U tom čekanju stigla studen
stegla srce i te moje vene
Tu na cesti nebeskoj gledajući,vidjeh tebe
Ne vidjeh zvjezde ,mjesec sunca il planete
Ne vidjeh ništa osim tebe ,kako šečeš tim putem vječnosti
Tebe več na kraj puta ,a hladnoća več me više steže
I tada dušom svojom spoznah koliko me svega za tebe veže
I pružam ti ove hladne i izmučene ruke
Da ih zagriješ od sve te svjetovne muke
Post je objavljen 25.10.2013. u 20:27 sati.