Uživam gledati svoga sina kako je miran i kako crta te kako sa mnom polako razgovara i žao mu je što mi je nanio toliko boli jer nije razmišljao, ja ga slušam i molim anđele da to potraje.
Njemu je od malena nanijeta bol i ta bol ne izlazi iz njega ali nadam se da će sada uspjeti jer ima dobre terapeute.
Sada idem malo čitati knjigu koju mi je poklonila jedna blogerica prije nekoliko godina za rođendan i knjiga mi je toliko draga da ju volim pročitati i dva puta godišnje i hvala joj na predivnom poklonu.
Post je objavljen 25.10.2013. u 19:20 sati.