S: Jan, hoćemo dati teti Ireni na atletici igračke za djecu koja nemaju?
J: NE!!!!
S: Ali Jan, ne mislim na one igračke s kojima se igraš, nego na one koje nam samo stoje...
J: Ali ja ne bi...
S: Ali Jan, neka djeca nemaju igračaka kao ti...
J: Koja djeca? Kako se zovu?
S: Neka djeca, ne znam točno kako se zovu, ali neka djeca nemaju igračaka jer im mama i tata ne mogu kupiti. Ti ih imaš previše i mi tebi možemo kupiti nove...
J: Dobro....
Premetnula sam sve ormariće i skupila pune 2 vreće novijih neuništenih igračaka. Mislila sam, ako mu do sad nisu ništa značile, možda će nekoga razveseliti...Ipak, ljubomorno sam sačuvala neke igračkice za novorođenčad koje su Janu nekad puno značile...Neka se nađu, za uspomenu, da me sjete na onog malog bebača....
J: Teta Irena, donio sam ovo (vuče vreče nestrpljivo)
Teta Irena: Ajme Jan pa ti ćeš tako razveseliti neku djecu koja nemaju, puno ti puno hvala!
J: Nekad ću ja dobiti igračke, a sad će igračke dobiti djeca koja nemaju!
S (kuca mi srce, cvatem od sreće i ponosa)
Vidite, kod nas neke stvari idu sporo....Neke idu i krivo pa ih ispravljamo i nekad ne ide....Ali kada krenu, krenu kako treba.
I svaki naš mali uspjeh je ogroman i samo mi daje vjetar u leđa da one riječi koje sam davno čula "Sve će biti u redu" nisam umislila...
Post je objavljen 25.10.2013. u 15:07 sati.