I ponekad u toj vječnosti koja dijeli nas
u tom bezdanu što razliku čini ,
kad nema te
Osjećam bol,.
gledam te na hridi moje budućnosti
sjajiš srcem svojim
a sada duša bez tebe ,
u tišini kao u magli prebiva
I tada šutnjom se branim
osjećam da u toj tišini
u trenucima bez tebe i riječi moje
postaju suvišne
ostaju samo text bez razloga
i tražim zaklon u zagrljau tvojem
makar samo na tren ,
na jedan čas
da stiskom istjeram
to nedostajanje
tebe
I dok tako vrijeme prolazi klancem tog beskraja ,
teče poput životne rijeke prema kraju svom
shvaćam da bez tebe,
tog takta tvojeg nježnog srca
jedino prokleta tišina mi ostaje
Post je objavljen 24.10.2013. u 18:48 sati.