Rađamo li se zli ili to zlo postajemo?
Rađamo se čisti. Rađamo se kao jedna debela i neispisana knjiga, tijekom života ispisujemo svoje stranice, jednu po jednu i tako do samo kraja. Od korica, do korica.....
Često se čudim ponekim ljudima koji su zli, ali baš onako iskreno zli, ne slučajno, jer može se biti i slučajno zao prema nekom, onako, čisto iz neke svoje vlastite gluposti iz ne razmišljanja, slučajno povrijediš dragu osobu, i to mi je nekako ok. Ispričaš se, uvidiš svoju grešku i bude ti žao i idemo dalje....
Ipak, svi smo mi samo ljudi i učimo ili bi trebali naučiti iz vlastitih pogrešaka i nije mi za zamjeriti kad te netko povrijedi nesvijesno...To opraštam, ali kad te netko krene lupati po glavi i gađati upravo ciljano onamo gdje si najslabiji, gdje najviše boli, e onda to nikako nije u redu. To mi je strašno, to baš boli..
Neki čak i danima smišljaju pakosti kako nauditi onom nekom koji ih je povrijedio, ali baš smišljaju kako se osvetiti. U svojim glavama stvaraju mikro projekte kako smjestiti kajlu nekom, kako ga uništiti, kako ga povrijediti da ga sigurno zaboli što dublje i što jače... Koliko li samo to oduzme vremena i energije i truda taj mikro projekt?
Koliko li nas samo može razoriti ta osveta? Koliko one rušilačke energije pokrene u nama? Koliko bijesa i gorčine, a za što, za trenutak neke vlastite satisfakcije? Čemu?
Život nam se svima osveti, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način ali stigne nas, jer naš život je, kao što često volim reći samo jedna fizika, jedan obični zakon akcije i reakcije... Sve se nam se jednom vrati, i ono dobro, i ono loše, ako ne od tih ljudi kojima smo tu energiju uputili, onda od nekih drugih, ali sigurno se vrati...
Sjećam se jednom kad sam bila toliko bijesna na svog bivšeg supruga, ali baš onako bijesna, baš sam ga mrzila radi nekih situacija za koje sam smatrala da nisu ok s njegove strane prema našem sinu, i baš sam razmišljala šta da mu napravim, kako da mu smjestim nešto da ga boli....Srećom "stala sam na loptu" i iskreno popričala sama sa sobom, uvidjela da od osvete nemam ama baš ništa osim gorkog okusa u ustima i grča u želucu, a on i tako lupa dalje po svom jer je upravo on najpametniji i nitko drugi nije pametan kao on, a ja najmanje... Odustala sam od osvete i osjećaja da njega boli, popustila sam i rekla sam sama sebi: ok, život će mu smjestiti nešto, prije ili kasnije, ti samo šuti i gledaj...
I zaista nakon nekoliko dana život mu je zaista smjestio, ali baš onako pošteno smjestio kajlu da nije mogao bolje.
Kako sam doživjela tu osvetu života spram njega?
Nikako, baš nikako. Nisam se radovala, ali iskreno da se ne lažemo, nisam ni tugovala, nije mi ni bilo baš previše žao jer bilo kakve emocije spram njega iz mog života su već odavno iščeznule, kako osjećaji ljubavi, brige i topline, upravo tako i oni negativni osjećaji, jednostavno, samo mi je bilo svejedno... Ali baš onako prosto svjedeno i nebitno. I tako sam bila samo jedan promatrač situacije, ustvari, postavila sam se kao da gledam neku predstavu u kazalištu, onako lagano, bez suviše ufuravanja i emocija...
I onda se opet pitam, zašto su ljudi svjesno zli prema nekom?
Radi nekih vlastitih strahova, radi vlastitih neispunjenih očekivanja, frustracija, ljubomore, jer nemaju samopouzdanja? Radi toga što ih je život dobro našibao pa svoje strahove liječe na tuđim leđima?
Zašto?
Na kraju i ako jesi iskreno zao prema nekom, šta imaš od toga? Osjećaš li se bolje radi toga? Osjećamo li se superiornije kad nekog povrijedimo ili ponizimo?
Mislim da ne, od silne zloće u sebi možeš samo zaraditi jedan čir na želucu, tanke živce, gorak okus u ustima i jako, jako puno loših i razarajućih emocija koje vremenom postanu sigurna sam - opsesivne i tada više ne staju, ne mogu stati.... Jer zlo počinje iskrom zla prema jednom čovjeku i onda se kao rak širi, polako ali sigurno - metastazira, dok te ne zgrabi do kraja...
Odjednom, postaješ zao prema svima oko sebe, i prema onima koji su nešto krivi, a najčešće poberu oni koji su najmanje krivi, ali, uzme te, zgrabi te i teško se tom osjećaju oduprijeti...
I čemu onda to?
Post je objavljen 22.10.2013. u 22:06 sati.