Marketing
Samo za njegovu visost glas
Bauk zabrana kruži svijetom! Zabrane i naknade na plastične vrećice šire se svijetom. Kao i obično, sve kreće iz Amerike pa se polako širi cijelim svijetom, što radi kopiranja, što radi istih ili sličnih motiva.
Ovih zadnjih nekoliko tjedana desetak je lokalnih zajednica u SAD-u uvelo zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, engleski liberalni demokrati u sklopu predizborne kampanje obećavaju uvođenje nameta od 2015., Indijci zabranjuju unošenje plastične ambalaže na kriket igrališta. Čitatelji koji pomnije prate ovaj blog te su novosti mogli vidjeti u dva aktualna pregleda stanja zabrana u svijetu na LINKU 1 i LINKU 2.
I sada se normalan, prosječan čovjek, realan u svojim pogledima na život, posao, budućnost i održivi razvoj pita: tko je tu lud? Zašto se uvode zabrane i nameti na plastične vrećice koje su, što je nebrojeno puta dokazano, ekološki, ekonomski, energijski, higijenski i zdravstveno najprihvatljivije u odnosu na alternative od drugih materijala (platno ili papir). Zašto se radi u korist svoje štete, zašto se radi u korist većeg zagađenja i opterećenja okoliša, u korist potrošnje energije, u korist veće potrošnje ionako oskudnih i opterećenih prirodnih resursa?
Pa zar u toj modernoj Americi, staroj i dostojanstvenoj Europi, sve naprednijem istoku ne postoje pametni i sposobni znanstvenici, stručnjaci, tehnolozi, kemičari, ekolozi, energetičari, plastičari, inženjeri koji razumiju koje su moguće loše posljedice takvih odluka. Pa nije valjda da su i u cijelom tom svijetu i ti znanstvenici zaokupljeni pisanjem znanstvenih radova radi skupljanja citiranosti, a svi ti inženjeri preokupirani restrukturiranjima u nekim tamo njihovim predstečajnim nagodbama, pa da ne obraćaju pažnju na bauk zabrana koji se širi?
I onda, kad se napravi korak nazad, ne bi li se vidjela šira slika, vrlo brzo postaje sve jasno. Osnovni uzrok i razlog, početak i smisao je njegova visost glas. Političari su ti koji donose propise i koji dirigiraju našim životima i našim ponašanjima, obećavajući nam zabranjuju i nameću.
A kako to rade? Pa davno je to Noam Chomsky lijepo opisao u "10 strategija manipulacije javnosti". Najprije naši političari dopuste ili čak potaknu* stvaranje problema, potaknu te takozvane, takoBože i kobajagi zelene da galame, da lažu, na dezinformiraju, da djeluju na emocije javnosti, da pripreme teren. Onda nastupaju mediji i vrlo žuto i senzacionalističko novinarstvo koje u svemu ističe samo ono katastrofično, opasno, skandalozno, otrovno, zabrinjavajuće. Atmosfera se nabrijava. E, onda političari imaju toj zabrinutoj i ugroženoj javnosti ponuditi spasonosna rješenja. Najprije najavljuju da rade na rješenjima, pa onda puste vijest u medije, pa osluškuju i na kraju oni, i samo oni, uvedu zabrane ili namete.
Zašto? Pa zbog njegove visosti glasa. Pa kome će zabrinuta i ugrožena javnost dati glas nego svojim spasiteljima.
Pred nama su izbori za Europski parlament. Što mislite kako povjerenik Europske komisije za zaštitu okoliša g. Janez Potočnik razmišlja?
* poticaj - prema Wikipediji u Hrvata - poticaj je: "plati i ne pitaj"
Post je objavljen 22.10.2013. u 15:43 sati.