Prenaša jedna frendica-poznanica misao svoje prijateljice koja kaže da je ljubav divna ako je moguća, ali se pita što je sa svima onima koji su ružni. Ili bolesni. I oni su željni zagrljaja i topline. Piše da se danas sve gleda kroz prizmu reklame i savršenosti, da moraš biti "ili lijep ili pri parama ili gozonjin sin, inače si ništa". Raspisuje se sad ona tu naširoko o tome, a spominje i tridesetgodišnjeg frenda koji si je ružan. Ona kaže da je divan, da ti se osmijeh razvuče kad ga ugledaš, da ima dušu kao Himalaju i da bi se za djevojku popeo gore i pješke ako treba. "Nema djevojku jer djevojke ne zanima njegova Himalaja dobrosti."
Te spike mi najviše idu na živce. Kaj onda ona nije s njim? Kad već ona vidi tu "Himalaju dobrosti" i kad je tak zanima.
Mislim da je ta cura malo više "duhovno i vjerski nastrojena" pa otud silna patetičnost i sladunjavost. Ali nema to sad veze; i "one koje će trunut u paklu" nisu ništa bolje.
Sve te prijateljice koje se vječito čude zašto netko "divan" nema curu - "a baš je dobar" - njih bih sve redovito ispljuskao. Cure s "iskrivljenim standardima" ne zanima taj dečko iz istog razloga zbog kojeg je i ovima "produhovljenima" dovoljan samo kao prijatelj.
Prvo nek se pofukaju te koje vide Himalaje, a onda nek se isčuđavaju "kak to da ti još uvijek nemaš curu".
Nisam u životu pitao neku curu: "Kak to da ti nemaš dečka?", a da je ja nisam bio spreman poševiti istog trena.
Za ove koje me nisu palile, nisam se ni pitao jer sam točno vidio zašto. I kužim da ima milijun drugih koji bi je riješili odmah, ali sam shvaćao i drugi milijun koji ne bi.
Užasno su mi glupe te dosadne licemjerne prijateljske spike. Da, da, oni su prijatelji i predugo se znaju i to je drugačije i blablabla...
Ajmo prestat s tim pizdarijama. Nađite druge metode za ohrabrivanje prijatelja.
Post je objavljen 22.10.2013. u 12:06 sati.