da bar.
Tezan je vikend iza mene.
Tezak psihicki.
Moj um luta prostranstvima nezadovoljstva.
Prostranstvima?
Prije bespucima.
Kad god nije zaposlen,rosta i rosta i postavlja mi milijardu puta pitanje kojeg se sama uzasavam.
Pita me "zasto?"
"Sta to radim krivo?"
"Gdje je smisao svemu ovome?"
Da..nije dobro
Ta pitanja nikad nisu dobra jer pokusavam naci odgovore na njih na najbizarnije nacine,a najcesce muceci samu sebe.
Nemam odgovor
I sto je jos zalosnije,nemam nade.
Fali mi zagrljaj..u zagrljaju je spokoj..mir..sreca
Da i sreca ma koliko prividna i kratka ona bila.
Sutra cu do Zorga,na pauzu.
U njegov zagrljaj,da pola sata pauze provedem u njegovom zagrljaj
Da pola sata usutkam glasove u glav
I pitanja.
..zasto..a zasto ne ja?..
Post je objavljen 21.10.2013. u 00:02 sati.