Iz "Gorskog vijenca" ("nedodirljiva kulturna ikona"): "Udri vraga, ne ostav mu traga"-u odnosu na susjeda druge vjere; a osveta je "sveto piće, Bogom zakršćeno"; nihilizam i nekrofilija izraženi su u stihovima: "luna i krst, dva strašna simbola-/njihovo je na grobnici carstvo."
"Gorski vijenac" može se primjereno nazvati enciklopedijom crnogorskog života. Odražavajući patrijarhalnost Crne Gore, Njegošev spjev ima samo muška lica-nasilničke gorštake koji ubijaju svoje inovjerne susjede.
Đilas navodi (...Land without Justice) da seljaci, u doba kada je on pohađao osnovnu školu, (ti ljudi) jedva su poznavali Bibliju, ali im je "Gorski vijenac" mogao poslužiti kao takva knjiga. Matija Bečković povlači još oštriju analogiju te kaže da "jedan narod postaje narodom tek kad dobije svoju Bibliju. A naše Sveto pismo je Gorsko vijenac".
Slavljenje genocida u "Gorskom vijencu" ne može se pripisati vanjskim utjecajima. To djelo ima mnogo stranih utjecaja, ali ne u području etike (u djelu je nekršćanski etos, koji ima korijenje u starom poganskom kultu osvete i u demonizaciji protivnika i u naučavanju SPC).
"Gorski vijenac", zajedno s kosovskim mitom, pružio je srpskom nacionalističkom pokretu njegovu etiku za iduće stoljeće. Kroz ugled autora i privlačnost njegovih stihova, izvanredno popularni spjev ("Gorski vijenac") je sankcionirao nasilje iz kojeg je izrastao.
Krupan etički problem u "Gorskom vijencu" , na kojeg se stručnjaci za Njegoša i Balkan, sve donedavno, ne osvrću-jedan od razloga te pojave je "vječni romantizam"-čovjekova, kako se čini, stalna očaranost tamnim strastima i nasiljem, dok god se ne osjeća od njih osobno ugrožen. Drugi, prozaičniji, razlog: da su obje Jugoslavije, monarhistička i komunistička, nagrađivale one koji su prihvaćali njihove mitove. Mit o Njegošu kao o plemenitom umu, borcu za slobodu i poborniku jugoslavenstva bio je podržavan od obiju Jugoslavija.
Srpske agresije na kraju 20. stoljeća konačno su potakle širu spoznaju: Njegošev "Gorski vijenac" predstavlja poziv na genocid. I neki Srbi i Crnogorci su to počeli priznavati.Ustvari, autor prve monografije koja se bavi kriminalnim vidom popularnog spjeva je crnogorski pisac Stanko Cerović (njegova knjiga "Njegoševe tajne staze", 1996.).
BRANIMIR ANZULOVIĆ: "MIT O NEBESKOJ SRBIJI", ZG., 2011.
Pripremio: R. S.
Zagreb,IX./12.
Post je objavljen 20.10.2013. u 13:27 sati.