bili su baš OK. Imali smo što za vidjeti, ponjuškati, probati, popipati....Gljive su moja jedna mala ljubav pa i za to treba vremena. U šumi je bio poseban doživljaj. Ujutro svi stranci a u šumi si postajemo prisni: radujemo se kad netko "upeca" vrganja ili tko zna možda nešto i bolje..., osvrćemo se da ne izgubimo nekog, zovemo na trubice (jer ih ima za sve i previše), skidamo krpelje, ...a sve ravna šuma bez nekih velikih uspona. Jedino što smo brzinski išli iz šume u šumu (posjetili smo tri). A poslije svih skupljenih gljiva jedan ih je čovjek sve determinirao tako da ne bi bilo zabune o jestivosti i smrtnosti. Svašta smo naučili. I na kraju baš svega smo probali tijesto s tartufima...Uvijek me udari taj miris. Većina se razišla zadovoljna sa svojim košaricama jestivih gljiva. Hvala vodičima, determinatoru, vrijedim ljudima u pripremi hrane....
Post je objavljen 20.10.2013. u 12:07 sati.