Mislio sam kako da formuliram naslov za današnji post, i zaključio da je teško samo u nekoliko riječi objasniti ono što bih želio reći. Dakle, malo prošireno, mislio sam na slijedeće. Pošto živimo u (barem nominalno) demokratskim društvima, tekstovi u vezi teorija zavjera mogu se slobodno pisati i objavljivati, te govoriti o ovim temama na radiju i TV i tako dalje. Ako je sve tako dostupno, nadohvat ruke, kako to da se onda ne stvori jedna kritična masa ljudi koja će biti s njima upoznata, i ne dođe do nekog revolucionarnog preokreta, kojim bi se iz igre eliminirali oni, koji sada vuku konce iza kulisa. Kako to, da dostupne tekstove ne percipira većina ljudi koja ih gleda (možemo reći i samo letimično 'čita') u raznim medijima? Tekstovi vezani za teorije zavjera su shodno tome praktički 'neprimjetni', odnosno, kako se čini, naš svjesni um ih ne registrira, već (samo) naša podsvijest.
Da ne teoretiziram o ovim pitanjima, pokušati ću objasniti kakav je bio moj lični stav prema teorijama zavjera, te zašto se i kako promijenio, tokom vremena. Ja sam vrlo dugo vremena bio skeptik po pitanju 'konspirologije', čak sve do kraja nultih godina, odnosno negdje 2009. godine, kada sam došao do nedvosmislenog zaključka da je srž teorija zavjera istinita, a ne plod mašte naivnih ili mentalno poremećenih osoba.
Čitajući literaturu sa područja teorija zavjera uočio sam, da je sa prestankom tzv. «Hladnog rata» i raspada Varšavskog pakta došlo do stanovite liberalizacije konspirološke literature. Tako je 90-tih godina bilo moguće čitati konspirološke članke i u domaćim revijama. Prvi puta sam pročitao jedan takav tekst u magazinu 'Piramida' u ljeto 1995. godine. [u broju 3 vidimo sliku Nixona i Kissingera, a ispod nje tekst u kojem se spominje da su oni krivi za smrt miliona ljudi. Prva asocijacija na riječ Kissinger je... Kissinger? Jel to onaj što je dobio Nobelovu nagradu za mir? Kriv za smrt miliona ljudi? Svašta!] Međutim, svjesno ga nisam registrirao, tako, naprimjer, da me je netko pitao recimo 1999. godine, da li sam pročitao neki tekst o teorijama zavjera u domaćim časopisima, odgovorio bih mu negativno, da nisam.
Drugi domaći časopis koji je objavljivao tekstove sa područja konspiralogije bio je magazin 'Stella', u prvoj polovici nultih godina (između 2000. i 2004. godine išla je serija od čak nekoliko feljtona, tačnije četiri – sa izvacima iz knjiga «Tajna društva i njihova moć u 20. stoljeću», «Moć tajnih društava», «Alternativa 3 – dokazi» i «Jahači Apokalipse»). I ove sam članke više letimično pregledavao, negoli ih pažljivo čitao.
Interesantno je da sam čak i razgovarao o ovoj temi, godine 2003., sa jednim štićenikom Hubbardove komune 'Narconon' u kojoj sam tada radio kao volonter. U biti to i nije bio neki razgovor, već više usputno spominjanje. Ne znam kako, došli smo na temu nekakvih prosvijetljenih ljudi koji vladaju svijetom. I taj tip (Edi iz Lovrana) mi je rekao, da postoje nekakvi iluminati, odnosno grupa od 39 [dakle 3x13] ljudi, koji, dakle vode svijet, i kao, nitko ne zna tko su itd. Pa me je pitao da li čitam časopis 'Stella'. Rekao sam da da, ali se ne sjećam nikakvih 'iluminata'. I tu se negdje završio razgovor na tu temu, jer sam rekao nešto u stilu 'a bo, a ma'. Nemam pojma. Možda nisam kupio taj broj, u kome se spominju. (No, kupio sam ga, u januaru prethodne, 2002. godine. Što je još čudnije iluminati se spominju čak i u naslovu; «ILUMINATI STOJE IZA MEDIJSKIH KONCERNA», str. 38. Nevjerovatno.)
Postoje najmanje dva razloga za moje potpuno previđanje ovih tekstova. Prvo, u to vrijeme sam bio uglavnom skoncentriran na proučavanje psihologije, mistične filozofije i holistike, a ova su područja sama po sebi dovoljno bila široka, da mi u potpunosti zaokupe pažnju, pa sam tako apstrahirao čllanke u časopisima, koje se odnose na konspirologiju. Drugi, i možda važniji razlog je taj, što sam ranije, još prije 90tih, čitajući razne knjige i članke u novinama i časopisima, kad god bi naišao na izraz «teorije zavjera» obavezno ispred njih pročitao i riječ «paranoidne». I tako, da kada sam konačno imao priliku pročitati nešto konkretno o teorijama zavjera (naročito u potonjem magazinu) moja je podsvijest automatski dodala prefiks «paranoidan» kada sam došao u kontakt sa člancima i feljtonima na tu temu.
Po meni, to je jedan od razloga (možda i najvažniji) zašto u novije vrijeme iluminati dozvoljavaju slobodno pisanje konspirologa o svemu i svačemu. Devet od deset ljudi koji dođu u kontakt sa konspirološkom literaturom ili će ih otpisati kao uratke 'paranoika', ili će ih slabo ili nikako shvatiti. Jer za pisanje konspirološke literature zahtijeva se široka izobrazba (kako formalna, tako još i više – neformalna). A i za čitanje i razumijevanje tekstova, isto tako, pa makar koliko se neki noviji autori (poput Ickea npr.) trudili da pišu jednostavnije, jednom ne-akademskim stilom.
Iluminati nemaju razloga za strahovanje da će ih bilo koji pisac-konspirolog moći ugroziti. Knjige sa područja teorija zavjera obično su potisnute, njihovi su autori marginalizirani i omalovažavani. Pa čak i kada se desi jedan takav slučaj, da djelo sa područja teorija zavjera postane milionski bestseller, kao što je bilo sa knjigom «None Dare to Calll it Conspiracy», dakle, ni to nije neki veliki problem. Malo tko se danas sjeća, nakon četrdeset godina njenog autora. Tako da zaista, teoretičari zavjera u novije vrijeme mogu i slobodno gostovati i na mainstram mediju – na domaćoj TV su tako gostovali David Icke, Daniel Estulin, William Engdahl... Sa jednom inertnom publikom, iluminati nemaju razloga za bilo kakvu uznemirenost.
Post je objavljen 19.10.2013. u 10:25 sati.