Puni smo je. Dapače svi oni koji nam je prezentiraju su upravo junaci naše ulice, grada, države, svijeta.
I sama, u svom pisanju, posežem za njom.
Zašto je to tako? Treba li tražiti razlog u gubljenu smisla?
A, što bi bio smisao? Krajnji cilj našeg života i potrage?
Mladost brzo prođe. Sva nadanja i uvjerenje da smo sami centar svijeta pokažu se promašena.
Vrlo brzo stignu razočarenja sobom, vlastitim životom, životima oko nas.
Ustrojem svijeta u kojem živimo.
Nemoćni smo, čini se.
„Pametni“ se rugaju sa sobom, sa životom . Rugaju se ljudskoj naravi i ljudskim mogućnostima, bivanjem, vrlo kratkim, ali dovoljno dugim da se smisao negdje po putu izgubi.
Tko smo mi?
Tko sam ja?
Imam li svoje mišljenje ili se služim mišljenjima drugih.
Jer, što je moje mišljenje, kad i ovdje u nekoj uljuljanosti anonimne sigurnosti razmišljam kako to mišljenje izraziti.
Svodim li se samo na dnevno političko. Na bezizglednost trenutka. Na tužnu situaciju države čije vođe nemaju viziju. Na njene umorne građane. Na masu koja pjeva ( zapravo više i ne pjeva, više gudi) kako se vjetar okreće.
E, da je biti Oscar Wilde i ući povijest. A na kraju što je povijest? I gdje je sad taj vrhunski cinik?
Sjedim tako pred ekranom svog računala u onoj, naravno buržujskoj, svojoj sobi uz glazbu koju ja biram. Zavidim sama sebi. Danas ne izlazim iz kuće. Bar mislim. Tko mi brani da se predomislim.
Istina, dobila sam zadatak, nazovimo to tako, pročitati 'Književnost i duhovnost' od Matije Grgat, ali i 'neka' sjećanja Jove Kapičića .
A koliko je još knjiga koje čekaju da se smilujem. Sebi i njima. A vani je sunce na prozorčiću.
Zaboravimo ga na kratko. To sunce. Sijat će i bez mene.
Matija Grgat, proguglajte i naći ćete o kome se radi, napisala je više toga. Razmišlja kao i ja sama, ali ... Ali i više puta ali… ovaj je svijet u raljama onih koji pokušavaju cinično, više ili manje uspješno, sve pretvoriti u površno i kad ga napuste, ako ga ikada napuste, ostaviti u iluziji da se nije vrijedno truditi. Čemu?
Koliko je onih koji su ikada čuli za Matiju Grgat? Čak ni ja sam iako nam je za posljednje knjige nakladnik isti.
Eto, opet sam se nekako pogubila. Utekla mi je misao vodilja. Ali, u moru raznih misli, možda bi bilo najbolje zadržati određene misli. Sakriti ih i duboko zakopati…
… kreketat ko' i druge žabe u močvari naših života.
Post je objavljen 18.10.2013. u 09:45 sati.