Čovjeka boli, sve od njegovih
Njega umara, zemaljska pustinja
Pa se uputi, na duhovna skloništa
Njegova stopala, mala su glasila
Dnevnih dobara svagdašnjih primjera
Kod izgubljenih rana, umornih susjeda
Njegove riječi, mila su stanica
Što vječno čeka, voz vječnih lovišta
Medno i slatko, on srcem govori
Dok oči mu skrivaju, blag pogled Vječnoga
Hladne mu ruke, toplinom ogrnute
Zanosni pogled, u osami produbljen
To je taj čovjek, što sve nas porodi
Malene usne, iz njeg' ne govore
Čovječe, boli
pusti da raniš sve
Zaogrni me riječima
jer nemam te ključeve
Što si ih dao, prije neg' uzađeš
Da se okupimo, spred stola svečana
U nekom kraljevstvu, zvjezdanih primjera
Čovječe boli,
gdje ti je imanje?
Tko si ti, sav tako žalostan
Puninom duha, vedrinom ispunjen
Malo mi kažeš, a puno otkrivaš
A tko sam ja, kad poznam te takvog
i kako da odem, sada ja od tebe?
Izajia 53,3
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Evanđelje po Ivanu 3,3
Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima (Evanđelje po Mateju 16,19)
Učitelju - gdje stanuješ? (Evanđelje po Ivanu 1,38)
Evanđelje po Ivanu 6,68
Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!
Post je objavljen 18.10.2013. u 00:07 sati.