Marketing
Ne crveni se više
Nevjerovatan osjećaj, otišao u sam u grad bez foto aparata. Tim tragičnije jer otkako sam na pola norme pješačim tih par kilometara do posla, a uvijek pregršt dobrih motiva za izbiti sivilo iz misli.
Prosvjeduju sindikati, prosvjeduje moja sindikalna središnjica (Sever), najviše i najstrašnije drsko od devedesetih su ugrožena ona sitna preostala radnička prava, a Ribić i većinski školski sindikati kalkuliraju, malo će nas iz te branše ostat bez posla i jebe ih se za gubitak otpremnina, jadnici, najvažnije da su u komisijama za tehnološke viškove i da odobravaju kršenja prava nas iz manjinskih sindikata, dopušta im ministar sitne pakosti da budu poslušni.
Ništa, rezervna varijanta uvijek hrana, današnji nužno nezdravi solo ručak, ajd da onda u post ubacim i fotke streapteasa koje sam skinuo neki dan, kao dječarac iznenađen da postoje stopostotno riđe cure ili koja je to već boja. 
Post je objavljen 17.10.2013. u 17:46 sati.