Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modnizamorac

Marketing

Jesenska melankolija

''Jesen, u kožu dolazi mi jesen (...),

Vidi, da nije možda stigla jesen
traži i naci ćeš u sebi truo hrast,
Gore u nama je bujica riječi
dolje u nama je jesenji strah...'' (EKV)


Moram priznati da su stihovi ove pjesme prvi koji mi padnu na pamet kada pomislim na jesen.



1875. Jesen, Frederick Edwin Church.

Jesen donosi kraj toplog vremena, kraj razonode, veselja i ljeta. Često je povezuju sa žetvom, a plodovi poput bundeva, jabuka, kestena, lješnjaka i raznih ukrasnih tikvi trenutno me podsjete na jesen - godišnje doba padajućeg lišća, Noći vještica, pečenih kestena, hladnih maglovitih jutra, ali i poslijepodneva kada sunce po zadnji puta izađe nasred neba i na trenutak nas ''prevari'' da je možda rano proljeće. Ali nažalost nije, zadnji ptičji pjev, pucketava vatra u peći i sjetna poslijeponeva s pogledom u prazno sivo nebo, jezive gole grane koje grebu po prozoru kao u pričama Edgara Allana Poa daju mi do znanja da priroda umire a sunce svojim zadnjim snagama krvavim bojama boja suton.



1871. Jesen na Temzi, Tissot.

Engleski romantičarski pjesnik John Keats stihovima svoje pjesme To Autumn upravo dočarava jesen; njeno bogatstvo boja, okusa, mirisa...

'''Season of mists and mellow fruitfulness
Close bosom-friend of the maturing sun
Conspiring with him how to load and bless
With fruit the vines that round the thatch-eaves run...''


Pred sam kraj sunčanog i toplog dijela godine priroda nam po zadnji puta pokazuje svoju snagu i drsko, ali brižno i tiho boja lišće u svakake oku zamislive tople nijanse, dozrijeva bundeve i tikve u vrtovima te pokazuje ljepotu golih grana, suštinu drveća u svojoj ogoljenoj samoći.



1856. Jesenje lišće, John Everett Millais.

Jesen, jadnu i nemoćnu, često nepravedno povezuju s tugom. U vrijeme Romantizma ovo je bilo posebno izraženo. Melankolija je tada svugdje bila izražena, a jesen kao nagoviještaj zime i hladnoće bila je bujno stvaralačko polje za romantiste. Već spomenuti John Keats je u istoj pjesmi izražava i jesensku melankoliju, ali istovremeno i njenu bujnosti i životopisnost.

U pjesmi The Wild Swans at Coole William Butler Yeats simbolično prikazuje jesen kao svoj vlastiti život koji prolazi i njegov ulazak u starost kojoj slijedi samo kraj, kao i što nakon jeseni dolazi samo zimska hladnoća, nikakva nada, nikakvi ptičji pjev...

''They paddle in the cold
Companionable streams or climb the air;
Their hearts have not grown old;
Passion or conquest, wander where they will,
Attend upon them still.''




Osim melankolije koja i mene obuzme u jesen pa dobijem navalu čitanja Poa, Orkanskih visova, Byrona, Frankensteina i sličnih stvari, meni je jesen i izrazito plodno razdoblje u kojem se iskazuje vrhunac moga stvaralaštva. U suton kada me nisko na obzoru promatra jarko žuti mjesec, vjetar vije gole grane i meni šapuće o idejama kakvim nikada nisam čula. Jesen je za mene vrlo inspirativna, i zapravo mi je draga, ali i bolna zato što donosi kraj; nakon zime ne dolazi ništa lijepo i novo.

Da je jesen inspirativna potvrđuju i slike koje vidite u ovom postu. Čini mi se da su osim romantista i prerafaeliti prepoznali bogatstvo i nenametljivu privlačnost jeseni.



Najveća asocijacija s jeseni je Halloween koji korijene vuče u keltskom festivalu Samhainu. Noć 31. listopada u Samhainu predstavlja kraj ljeta, a to zapravo ima smisla jer nakon ovog datuma dolazi hladni i bezlični studeni a toplim danima ladanja i optimizma došao je kraj sve do ožujka kada se priroda ponovno budi. Samhain, osimšto označava i kraj ljeta, označava i početak tamnijeg dijela godine kada su vile,duhovi i duše mrtvih mogle lako doći u naš svijet. Stanovnici Irske, Škotske i otoka Man koji su slavili Samhain tada su se odijevali u kostim, često strašne da bi preplašili i otjerali vile i duše koje su potencijalno mogle i nauditi ljudima.

U indijskoj mitologiji jesen je godišnje doba božice znanja Saraswati koja je još poznata pod imenom Sharada ona ''koja voli jesen''.



Ja ipak mogu reći da uživam u jeseni; sama pomisao na pite od jabuka, pečene kestene, upaljene mirisne svijeće i večeri uz pucketavu vatru, Noć vještica i skupljanje jesenskih plodova odmah me razvedre. U sljedećih
ću se nekoliko postova posvetiti kostimiranju za Noć vještica (naravno kroz povijest), nemojte propustiti !!!

Post je objavljen 21.10.2013. u 18:09 sati.