Pregled posta

Sljedeći dan

Nešto poslije pola noći zrak je postao ugodniji i bilo je vrijeme da se polako spremamo za spavanje. Voda u tušu je bila podnošljivo topla pa smo strpljivo jedan po jedan nakon tuširanja odlazili na spavanje. Moji novi prijatelji su imali razumijevanja za moj naporan dan pa su me pustili da prvi obavim tuširanje i pripreme za spavanje. Tuš kabina je improvizirana u malom kontejneru na čijem krovu je postavljen spremnik sa vodom koja se slobodnim padom spuštala kroz tuš. Na dnevnim temperaturama koje uvelike prelaze 40 C voda u spremniku zamalo da proključa tako da je tijekom dana nemoguće istuširati se. Noću je dobro, negdje iza 22 sata temperatura naglo padne na nekih 20 C a to pomogne da se voda koja se grijala cijeli dan već oko pola noći može koristiti za tuširanje, a to je neko uobičajeno vrijeme priprema za počinak. Tuš kabina je uredna i čista i bilo je lijepo istuširati se no dolazak u sobu puno je neugodniji.

Dugo su trajale moje provjere mreže za komarce jer uvijek imate osjećaj da je baš negdje oko nogu nešto krivo urađeno i da je ostala poneka opasna rupica. Glup osjećaj, neopisivo glup osjećaj. Kako god to uradili imate osjećaj da ipak ima prostora kroz koji će se kukci uvući i praviti vam društvo, a to je zadnje što poželite kada vidite prostor u kome spavate i sjetite se gdje ste. Uspio sam očistiti i oprati sve zidove i pod, tako da moja sobica izgleda već puno bolje nego kada sam napravio prve korake u njoj, no još uvijek to nije mjesto gdje će te s uživanjem poći leći. Uz svjetlo neonske lampe napisao sam nekoliko rečenica sa svojim prvim dojmovima o mojim novim prijateljima i mjestu u koje sam došao, no sve to je bilo ustvari odugovlačenje od ležanja u mraku zaštićen krhkom mrežom od tko zna čega. Nisam neki čistunac koji će se buniti na sve i svašta, a do tada sam već uspio u svom životu spavati i noći provoditi na mjestima gdje civilizirani ljudi baš i neće imati prigode, (kad se samo sjetim rata i svakojakih brda i dolina, štalica i rovova), vjerujte da osjećaji koji se jave kada odlučite poći spavati u ovakvom prostoru nisu baš najugodniji.
Probudio sam se i prije nego sam se uspio naspavati jer su prvi zraci sunca učinili da se jednostavno mora potražiti ljepši zrak za disati. Plahta je bila napola mokra od znoja, a sjetivši se da će uskoro biti nemoguće istuširati se požurio sam pod vodu makar bila i vrela. Nisam bio prvi, no uspio sam doći na red prije nego je voda proključala. Voda je bila ugodna i nije bila razlog što sam se jednostavno paralizirao na neko vrijeme. Nije bilo ugodno zaspati no ono što me je dočekalo pod tušem bilo je znatno neugodnije. Osip po cijelim nogama bio je stravičan. Sledio sam se i prepao kao nikada do tada u životu. Alarm u glavi je ječao i jednostavno se nisam mogao smiriti i ni na kraj pameti mi nije bilo da je to nešto bezazleno. Uh i sad osjećam svrab kad se samo sjetim te scene. Šef tima i ostali su odlučili da idem nazad u Asab grad gdje UN ima svog liječnika ( zapovjedništvo našeg sektora). Put od nekih sat vremena trajao je vječno a koliko se god trudio nisam mogao da se ne češem što je čini mi se još više pogoršavalo stanje. Liječnik iz Gane nezainteresirano i lijeno razgledavao je ogromne šklopce na koži te mi, (na engleskom sa ganskim naglaskom koji mi je tek puno kasnije postao interesantan i razumljiv) pokušavao objasniti da to nije ništa opasno i nakon par dana sve će biti u redu. Znao je da dolazim iz Burea pa je pretpostavio da bi mačke mogle biti krivac i tješio me da nemam razloga za brigu te da ću nakon par tretmana nekom tekućinom i kremom koju mi je dao biti kao nov.
Rekao mi je da mi neće naškoditi ni kupanje u moru no da se ne smijem sunčati.
To je bilo nešto što me vratilo u normalu. More, kupanje,- napokon nešto što mi se svidjelo, što me utješilo. Idemo na more, današnji dan je svejedno planiran da se provede ovdje jedino što moramo je vratiti se prije mraka jer nam nije dozvoljeno prelaziti granicu tijekom noći. Kupanje mi je više nego godilo. Plaža neuredna no more je odlično. Voda vrela, onakva kakvu volim. Kao što se na ovoj fotografiji vidi Crveno More nije uopće crveno.

Pretpostavljam da se nekada i crvenilo, no danas se može zvati bilo kako samo ne crveno. Boja koja sada prevladava je u stvari najbliže tamno-ljubičastoj ili tako nekako, no nije ni blizu crvene.
Inače nije loše za ronjenje jer se pored lijepih koralja može vidjeti i mnoštvo raznobojnih riba na vrlo malim dubinama,. Kupeći školjke, (koje i nisu baš nešto jer su uglavnom okamenjene i većina ih je u stvari više kamen nego školjka), zamuti se dno i u trenu si okružen jatima raznobojnih riba i ribica. Svi koji imaju akvarij poznaju “Kraljevsku neonku” , da voda nije tako slana povjerovao bih da i one plivaju u Crvenom Moru, ovako znam da nije moguće. Ribice iste boje iste veličina, orginal “Neonke” su najbrojnije. Školjke koje se mogu pronaći su vrlo interesantne, no u tom malom prostoru ih i nema baš u izobilju. Ne znam naziv za tu vrstu školjki, no koriste ih za ukrašavanje obuće i pravljenje svakojakog nakita ovdje, izgledaju najljepše od svih koje se nađu na malim dubinama,- Malene, skoro okrugle sa nekim čudnim bojama u krug na sebi. Žao mi je da nemam fotografiju te vrste možda i pronađem koju neki drugi put, no našli smo puno ovakvih velikih, okamenjenih koje djeluju zaista impresivno svojom veličinom i težinom.
Prostor za slobodno plivanje i ronjenje ograničen je koraljnim grebenom a tu granicu je opasno preći zbog morskih pasa koji su često vidjeni vrlo blizu plaže, ponekad samo kojih pet šest metara daleko. Ja do sada nisam imao prilike vidjeti ih no vjerujem ljudima koji to pričaju. Dno od koraljnog grebena do plaže je sitni pijesak koji je u stvari od stvoren od smrvljenih koralja. Površina na kojoj se kupamo širine je oko dvadesetak- trideset metara i isto toliko dugačak. Ostali dio plaže je koraljno dno do same obale, a tamo se bos ne smije ni pokušati ući u vodu jer su koralji oštri kao žilet. Voda je toliko slana da je bez utega teško roniti i na dva metra dubine, al je zbog toga lijepo ležati na površini i osjećati se kao na krevetu čini mi se mnogo lakše neg' na našem moru. Nakon cjelodnevnog kupanja osjećao sam se puno bolje i ne znam jel to od mora ili od kreme koju sam dobio od liječnika a nanosio sam je svaki put kada bih izašao iz vode, i osip koji sam imao bio je puno slabiji. Ovo kupanje i boravak na moru potvrdili su mi da i nije bilo toliko loše što sam raspoređen u sektro istok, nadam se da će biti još ovakvih dana. Vratili smo se na vrijeme i već mi nije bilo toliko neobično zaspati na svom novom krevetu zaštićen samo mrežom za komarce od svega što može donijeti afrička noć negdje na kraju svijeta.


Post je objavljen 16.10.2013. u 16:13 sati.