ušla je u šumu. senzitivno je srcedrapajuće zavrištala i tako iz sebe istjerala sve, pa i jednu
srnu iz obližnjeg grma. tako znaju vrištati samo narcisoidne iritantne osobe, a onda je upravo
to. najviše sebi, no to takvi jedino i broje. puhao je vjetar jače pa slabije, a cijelo to vrijeme
šuškalo je lišće - ono otpalo pod njezinim nogama koje je ujedno i pucketalo, ono još viseće
na granama ali ne zadugo, tarući se svojim suhim rubovima jedno o drugo, a i imaginarno
lišće kukuruze u polju kraj šume koje je sada podrezano no dok ga je još bilo znala je slušajući
uspoređivati njihovu gustoću frekvenciju volumen i težinu. više joj se sviđalo gusto, umirujuće,
lako šuškanje lišća gusto zbliženih stabala no rijetko, uzbunjujuće, teško i hrapavo šuškanje
suhe kukuruze. nekako zlosutno. zanimljivo je dok se piše ubacivati neke elemente koji tu
uopće ne pripadaju što možda zbunjuje one koji čitaju no možda je i zabavno jer misle da
otkrivaju nešto novo a zapravo je to podmetnuta smetnja kao projekcija nečeg sasvim drugog
od onog što je mišljeno. i koja je zapravo svrha pisanja i čitanja napisanog. ako se želi naučiti
nešto novo, onda je svrha promašena jer ne postoji ništa novo sve je već, tako kažu, izmišljeno.
ako dolaze podsjetiti se na nešto, svrha je također promašena jer nema smisla tražiti prolazno
podsjećanje a takvo se čitanjem samo i može dobiti jer prave promjene dolaze iz dubina najčešće
i najžešće potaknute nekim traumatičnim događajem uslijed kojega i ne znajući na nekoliko
vremenskih jedinica napuštamo svoje fizičko tijelo iz grubosti prelazimo u suptilnost i više nikada
nećemo biti isti. postoji jedna žena koja je tako umrla pa oživjela kao i brojni takvi slučajevi koji
su se dogodili no za njih ne znam. toj se ženi koja je oživjela život promijenio toliko da se moglo
pomisliti da je jedna duša otišla a sasvim druga se vratila, tolika je bila promjena. i sada dok ovo
pišem i odlazim u digresiju (što mi je i običaj činiti) pitam se opet i opet i opet. po što ljudi dolaze.
jedini smisleni zaključak je da nije važno po što dolaze, sve dok dolaze i odlaze ili radosni ili
zbunjeni ili potreseni ili ravnodušni ili pospani ili razbuđeni ili opušteni ili energizirani ili vedri ili
nježni. primijetit će se da na popisu nema sljedećih riječi na z (zločestoća, zloba, zluradost) i
ostalih izvedenica jedne endemične pojave koju ne volim sresti.
i hodajući šumom gledala je u svoje cipele pa u lišće pa u stabla pa u nebo pa u cipele pa u
bubamare pa u cipele pa u vilenjake pa u stabla pa u lišće pa u cipele pa u zvjezdanu prašinu
pa u cipele pa u svoje ruke pa u jednoroga pa u svoje oči pa u cipele pa u zemlju pa je prste
zarila u mahovinu mahovina je vrisnula još jedna srna je pobjegla mravi su ju čudno gledali
pa u cipele pa u nebo.
zaspala je prije nego što je uspjela leći.
Post je objavljen 15.10.2013. u 17:55 sati.