Vrijeme je fascinacija mnogih, pa tako i mene...obicnog covjeka. I dok neki pokusavaju (po mom misljenju bezuspjesno, al nista nije nemoguce) upravljati vremenom, ja ga pokusavam razumijeti. Zasto neke situacije teku sporo, a neke prolete kao sto munje proparaju nebo. Iz godine u godinu slavimo rodjendan, Bozic, Novu godinu, Uskrs..i mnoge druge blagdane... uvijek isto, familija, prijatelji, brdo klope, kolaca...i cuge. I naravno u dobrom drustvu vrijeme brzo proleti da nismo ni svijesni, jer u krajnjoj liniji ne razmisljamo o tome koliko je proslo. S druge strane sto vise gledam na sat vrijeme prolazi sve sporije....cini mi se da minuta prolazi ko puz kad prelazi cestu... Na poslu, kad nema mnogo za raditi, toliko se dosadjujem, da sam sama sebi dosadna...i onda pocnem razmisljati sto sve mogu napraviti u tom vremenu. Ne volim imati isplaniranu svaku minutu u danu, jer jednostavno nisam osoba koja planira... Dok tako razmisljam sto da radim sama sa sobom, sjetim se kako je bilo jednostavno biti dijete. Dijete bi se necega dosjetilo, prvo sto mu padne na pamet da radi, radilo bi. Ja doduse ne mogu sarati po zidovima, jer bi me sef ubio... Sjetim se pikula, i kako smo se pikulali od popodneva pa sve dok se nisu upalila svijetla na ulicnim lampama (to je uvijek bio znak za ici doma). Igrali smo se s pikulama 5 sati,i nikad nam nije bilo dosta. Pet sati je nesto vise od pola radnog vremena... Kao dijete svo moguce vrijeme provodila sam vani, igrajuci se s loptom, trckarajuci ili igrajuci se s pikulama. Danas to bas i ne mogu, jer jednostavno nemam onoliko vremena kao prije. Pola dana ode na posao, druga polovica na odnose i radove u kuci, pa ubijanje vremena s deckom....i tako vrijeme prodje u sada vec svakodnevnim istim radnjama. Ne zalim se, ali ubijama me cinjenica da ti `drustvo`
diktira vrijeme... Sami sebe ogranicavamo i stavljamo pod okove Zakona. Zakon je tu da se postuje,a zakon je napravljen da bi bilo reda u drustvu. Drustvo cine ljudi, njihovi prijatelji, obitelji, kolege, studenti....i tako dalje. Postivati Zakon bi znacilo postivati covjeka i cijelo drustvo. To bi bilo logican slijed i zakljucak. Deset Bozjih zakona je najbolji zakon koji postoji, al tih zakona se malo tko drzi. Veoma su jednostavni, pa ih je trebalo zakomplicirati kako se drustvo razvijalo. Vrijeme je prolazilo i kako je drustvo ``napredovalo``, tako su i napredovali zakoni, kojih se sve manje drzimo, ili bar pokusavamo. Zakon donosi drustvo, jer drustvo bira osobe koje donose zakon i koji su isto tako dio tog drustva. To sto osobe koje donose zakon ne razmisljaju o drustvu u kojem zivi je druga stvar od koje mi se dize kosa na glavi. Ja sam osoba koja zivi od drustva, svi mi zivimo od drustva. Jer ja radim da bi umirovljenici imali mirovinu, branitelji svoju mirovinu, socijalni slucajevi kruh....Ja radim da bi drugi zivjeli, i ne smeta me raditi za to jer smo socijalna i drustvena bica. Emocijonalna smo bica koja se mogu poistovijetiti s tudom boli ili srecom. Zato se razlikujemo od zivotinja. No zivotinje imaju bolji ustroj nego sto ce covjek ikada imati. Razmotriti cemo pcele koje su veoma socijalna mala stvorenja. U jednoj kosnici zivi preko sto tisuca pcela. Jedna maticccaa (kraljica i majka svih pcela, koja zivi najduze) i njezin posao je samo se pariti i radjati...ostatak kosnice cine pcele radilice koje obavljaju sav posao (ciscenje, skupljanje peludi, hrannjenje ,briga za mlade...itd) i trutovi koji oplodjuju maticu i svojim prisustvom pospjesuju bolji rad pcela radilica. Samo jedan trut oplodi maticu, i to onaj koji je najbrzi...poslije nekog vremena trutove izopce iz zajednice, i oni bez nje ugibaju. Jednostavno, to je tak. I tako savrseno funkcioniraju. Proizvode med, propolis kojim same krpaju rupe na kosnici i dezinficiraju je, maticnu mlijec koja je odlicna za imunosustav. Tako mala
bica a imaju sustav koji radi bezprijekorno.A mi ljudi nakon toliko sustava jos nismo nasli onaj koji bi nam pasao. A vrijeme i dalje prolazi.... svako vrijeme nosi svoje mane i vrline....vrlina je mana, a mana je vrlina. Vrijeme vjecita fascinacija, koja te malo baci u proslost, pa preleti sadasnjost u nadi za bolju buducnost koja je toliko neizvjesna kao i samo vrijeme. Do kad ce vrijeme teci, do kad cemo imati prilike isprobavati nove sustave vlasti, drustva? Vec se vode racunice do kad ce biti ovog izvora, onog izvora i po svemu sudeci moje vrijeme ce isteci .....no opet svako vrijeme nosi svoju promijenuu, svoje svojstvo...jer svaki covjek je svojstvo koje utjece na vrijeme u kojem zivi. Vrijeme tece, kao sto tece slap, no kad voda presusi, slapa vise nema. Moze li vrijeme presusiti, nestati, moze li vrijeeme stati? I kada bi moglo kakve bi to posljedice ostavilo? Eto to je to....covjek ne razmislja o posljedicama...prva cu priznati da radim neke stvari ne razmisljajuci o posljedicama, dakako da nekad one izostanu,a nekad se stvore ko rane na kozi koje ne znas od kud ti....posljedica je uvijek neki problem koji zatim treba rijesiti.
Trebalo bi rijesiti, a mnogo puta se stavlja pod tepih dok se ne skupe...a onda tek nastane kaos, a vremena sve manje. Da li je smisao zivota stvarati probleme, a smisao vremena rijesavanje istih? Vrijeme nam daje priliku za ispravak, i to mnogo....zato se bojim posljedicca zaustavljanja vremena. Voljela bi mozda neke trenutke zaustaviti i da traju vjecno, no on je vjecno zapisan u mom srcu. Tko zna, kada bi taj trenutak trajao vjecno mozda bi mi dosadio. Mnogo pretpostavki,a nigdje odgovora...jos bolje..nema pravog odgovora, samo pametnih piitanja....
Disemo, stvaramo
sudaramo se kao elektroni
stvaramo nove veze
fizicke i kemijske veze
tek tako bezveze
al ipak s vezom
Gledamo iznutra
ne gledamo iz vana
Nama mana je vrlina a vrlina je mana
Nevidjeni kaos u naizgled
savrsenom redu
sve to dodje na svoje valjda
u svakom pogledu
Gledamo iznuta
ne gledamo iz vana
nama mana je vrlina a vrlina je mana
Antenat:`Vrlina`
Post je objavljen 14.10.2013. u 23:34 sati.